Muslimani ne poštuju načelo recipročnosti

U Rimu je na Papinskome sveučilištu 'Angelicum' 6. svibnja održan treći godišnji skup o dijalogu između religija, na kojem je između ostalih sudjelovala Mona Siddiqui, veoma cijenjena u muslimanskim teološkim krugovima, ravnateljica Centra za proučavanje islama pri sveučilištu u Glasgowu, koja je u svome izlaganju predložila islamu novo gledanje na židovstvo i kršćanstvo. Islamska je teologija utemeljena na poimanju „samilosti“ koja pogoduje susretu i dijalogu između jednobožačkih religija – istaknula je Mona Siddiqui.
Židovstvo, kršćanstvo i islam su ispunjenje objavljenje poruke, proročke poruke spasenja, koja upućuje „na zajedničku obvezu služenja Bogu s duhom pokoravanja i „samilosti“. Polazeći od te tvrdnje, muslimanska teologinja je rekla da islamska teologija mora smatrati jednobožačke religije različitim trenutcima jedinstvenoga puta kojim cijelo čovječanstvo ide prema Bogu. Vrjednovati dakle pluralizam i različitosti koji su – kaže Siddiqui – Božja volja, jedinoga Boga kojemu se na različite načine obraćaju kršćani, Židovi i muslimani. Jedinstvenost i različitost čovječanstva – pojasnila je – supostoje u Kuranu, a mogu se tumačiti u uključujućem i isključujućem smislu, a baš od toga odabira ovisi mogućnost dijaloga i miroljubivog suživota između naroda različitih religija, jer je glavni izazov pluralizma – istaknula je Mona Siddiqui – „suživot u svakodnevici, živjeti teologiju u praktičnome životu. Osobe već surađuju na socijalnome području i stoga je važno da shvate važnost otvaranja, istinskoga pluralizma, koji zahtijeva da mislimo na obitelji koje rastu, obvezuje nas da mislimo na nove naraštaje, da ne bi živjeli u zatvorenim zajednicama. Stoga mislim da se naša osobna etika i naša teološka struktura moraju ujediniti , a stvarno se moramo zapitati što shvaćamo pod pluralizmom – ustvrdila je Siddiqui.
Nužnost dijaloga i suradnje sve više zaokuplja i muslimane. Rođena sam u Pakistanu a odrasla u Ujedinjenom kraljevstvu, ipak poznajem stanje vjerskih manjina u islamskim zemljama i zaista mislim da je tu problem, svjesna sam uvjerenja brojnih osoba da muslimanske zajednice zahtijevaju snošljivost kada žive na Zapadu, ali ne omogućuju snošljivost u muslimanskim zemljama. Uvjerena sam da se brojni od nas nastoje udaljiti od takvoga shvaćanja islama. Neke su od ovih poruka vrlo jednostavne, ali ih valja ustrajno ponavljati. Jedna je da treba davati i primati u duhu velikodušnosti – istaknula je teologinja dodavši kako dijalog isključuje ideju obraćenja, temelji se na poniznosti i želji za uzajamnim susretom, a to je također potvrdio rabin Jack Bemporad, ravnatelj Centra za međureligijsko razumijevanje u traganju za istinom.
Vjerujem da je poznavanje osnovno, baš zbog prošlih teškoća kada se govorilo: ovo je moja religija, istinita je i moje je sve dobro. Odgovor je bio, ta religija nije prava i sve je u njoj loše. Drugi vatikanski sabor je sve to sasvim izmijenio, govoreći da treba shvatiti drugoga kakav se predstavlja, a predstavljanje treba biti iskreno. To bi morale činiti i druge religije – ustvrdio je rabin.
Ideja o zajedničkome korijenu u Bogu – zaključila je Mona Siddiqui – uklanja pojam „nevjernika“ kao i pretpostavke koje su povod ratova i međuvjerskih sukoba. Dijalog mora naći potporu u političkoj volji da bude učinkovit – pojasnila je muslimanska teologinja – inače će ostati plemenito vježbanje s ograničenim pomirbenim učinkom – zaključila je Siddiqui.