U španjolskome gradu Malaga, pod pokroviteljstvom Vijeća europskih biskupskih konferencija
je 1. svibnja zaključen Osmi skup o selidbama na starom kontinentu snažnim pozivom
da se priznaju prava useljenika, pobjednička karta za Europu, te da se prevlada strah
od različitosti jer je kulturni pluralizam neophodna sastavnica naših društava. Nadbiskup
Antonio Maria Vegliò, predsjednik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika,
ustvrdio je u svome govoru da kršćanska zajednica mora biti uz useljenike, koji su
među najugroženijim osobama a ne poistovjećuju se s kriminalcima, naprotiv najčešće
su žrtve kriminala. Govoreći o poruci europskih biskupa upućenoj iz Malage u razgovoru
za našu radio postaju, rekao je kako bi željeli prihvatiti izazov da se moderne selidbe
promatraju u pozitivnome svjetlu, kao činjenicu koja se posebice odnosi na odgovornost
kršćana u obavljanju aktivne uloge u projektima prihvata i uključivanja. Selioci su
dragocjen izvor za razvoj čitave svjetske obitelji. Naravno, da bi to viđenje bilo
prihvaćeno i da potakne suradnju svih zemalja, treba osmisliti strategije uključivanja,
suživota između kultura i dijaloga, štiteći legitimne težnje svih na sigurnost i zakonitost
– ustvrdio je nadbiskup Vegliò. Na upit što Europa može učiniti za priznavanje
prava selilaca, kazao je kako je skup između ostalog nastojao istaknuti i ono što
vlade nisu učinile za zaštitu prava selilaca, primjerice ratifikacija Međunarodne
konvencije za zaštitu prava svih radnika selilaca i članova njihovih obitelji, koju
je opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 18. prosinca 1990., a stupila je na
snagu 1. srpnja 2003., brojne je zemlje još nisu ratificirale, naročito zemlje s velikim
prilivom useljenika. Osim toga, poticat ćemo vlade da usvoje pozitivno mišljenje o
migracijama, da migracije smatraju mogućim susretom i obogaćivanjem između kultura,
u vidiku stvaranja onoga što papa Benedikt XVI. naziva „obitelj naroda“ – istaknuo
je Vegliò. Govoreći pak o politici odbijanja selilaca, kazao je kako je uvjeren
da prava selilaca u nekim svjetskim situacijama nisu sasvim štićena, primjerice nijekanje
pozivanja na međunarodne konvencije radi stjecanja statusa izbjeglice ili kada se
u nekim državama krši pravo selilaca na pravedan sudski proces, na pravnu obranu,
na žalbu, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo glasa za zakonski zaposlene useljenike
koji redovito plaćaju poreze i svim silama nastoje uključiti se u društveno i građansko
tkivo zemlje koja ih ugošćuje – zaključio je Vegliò.