Kardinal Poletto o Papinu pohodu Torinu

Talijanski i svjetski tisak s posebnim su zanimanjem i znatiželjom pratili Papin apostolski posjet Torinu. Kako se i očekivalo građani su s oduševljenjem dočekali Svetoga Oca – istaknuo je kardinal Severenio Poletto, torinski nadbiskup, govoreći za Radio Vatikan. Smatram Papin posjet milosnim događajem, a to se može vidjeti u odgovoru grada Torina, u sudjelovanju ljudi u događajima i duž torinskih ulica. Sam je Papa ostao iznenađen velikim mnoštvom naroda, premda je bilo kišovito vrijeme. Odgovor grada potvrđuje kako su svi osjetili da je dolazak Svetoga Oca ključni trenutak izlaganja Torinskog platna. Kako je vrijeme odmicalo, sve je više ljudi pratilo Benedikta XVI. Počelo je s prijepodnevnom svečanom misom. Benedikt XVI. je u homiliji potaknuo da izlaganje Torinskog platna smatramo velikom prigodom za obnovu kršćanskog života i pozornosti prema trpećima, siromasima i gradskim problemima – ustvrdio je kardinal Poletto.
Na primjedbu kako je na misi sudjelovalo više od pedeset tisuća osoba, rekao je kako se odavno nije osjetila tako velika sabranost. Nakon propovijedi uslijedio je trenutak razmišljanja. Osjetio sam veliki muk, nitko se nije pomaknuo. Nakon mise, idući prema nadbiskupskom dvoru, Sveti mi je Otac rekao: „Po sabranosti i pjesmama bila je predivna misa“. Doista, misa je življenja s vjerom u jako velikoj sabranosti. U tolikoj masi ljudi obično se čuje žamor, ljudi se miču, naprotiv, ništa se nije čulo, izgledalo je da smo na duhovnim vježbama. Papina riječ i sabranost ljudi na euharistijskome slavlju snažno su utjecali na mene – istaknuo je kardinal.
Osvrnuvši se na popodnevni susret Svetoga Oca s mladima, rekao je kako je Papa naglasio da se ne treba bojati izazova s kojima se mladi sučeljavaju. To je veliki Papin izazov. Pozdravljajući Svetoga Oca, rekao sam mu kako su pred njim zauzeti mladi, bilo je možda onih čija se vjera ohladila, ali nisu okrenuli leđa Kristu. Drugi su pak napustili Gospodina, ali siguran sam da će ih vratiti Papine riječi, jer on zna tumačiti Sveto pismo kao i Isus na putu za Emaus, kada se objavio dvojici obeshrabrenih i razočaranih učenika. Papa je potaknuo mlade da se ne boje sučeljavati sa životom, da život ozbiljno shvate, da se ne boje konačnih odluka, a brak je istaknuo kao nepromjenljivi životni izbor, spomenuo je svećeništvo i redovništvo kao mogućnost, pozvao je mlade da budu snaga kršćanske zajednice i civilnoga društva. Treba ići za Kristom, nasljedovati ga, On nas želi sretne, a to je jako važno. Krist ne traži da ga slijedimo niječući svoju narav, koja čezne za slobodom, ljubavlju, radošću i srećom, nego traži da ga slijedimo grleći velike vrednote života – ustvrdio je kardinal Poletto.
Govoreći pak o Papinu razmišljanju pred Torinskim platnom, rekao je kako je Papa, polazeći od Velike subote – stvarnosti tišine, mraka smrti i Božje šutnje – s teološkog gledišta želio istaknuti i povezati Isusovo iskustvo, koje je imao u ponoru smrti, s užasima prošloga stoljeća: Hirošimom i Nagasakijem, s komunističkim gulazima i koncentracijskim logorima, holokaustom i tako redom, sa svime što se smatralo Božjom šutnjom. Papa je želio istaknuti kako je Božju šutnju rasvijetlilo svjetlo uskrsnuća, a svjetlo uskrsnuća je otkrilo duboko značenje patnje, napuštenosti, čak i duhovno iskustvo o šutnji Boga, koji ne šuti zato što nas je napustio nego jer želi da putem pročišćavanja koje nam nudi Kristova žrtva, dakle patnje i smrti, stignemo u slavu uskrsnuća. Papa je podsjetio na činjenicu krvi. Torinsko je platno fotografski negativ, koji razvijanjem biva pozitiv. I naš život dakle ima svoj pozitiv i negativ: radost i patnju. Stoga je Sveti Otac rekao: Gledajte na platnu trag krvi, a krv je u Svetome pismu simbol života – primijetio je kardinal.
Na primjedbu kako su u Maloj kući, odnosno Cottolengu, s oduševljenjem prihvatili Svetoga Oca, rekao je kako uvijek kada posjeti Cottolengo primijeti veliku radost udomljenih, čak i najtežih bolesnika. U Cottolengu je čudo ljubavi. Ono se vidi u radosti tih osoba koje, nakon dugogodišnjeg boravka u Cottolengu, otkriju svoje roditelje i obitelj ali ne žele napustiti Cottolengo, jer tvrde da je to njihova obitelj, osjećaju da su voljeni – rekao je kardinal.
Na upit što Papin pastirski pohod ostavlja Torinu, rekao je kako ostavlja blizinu grada Svetome Ocu i Papinu blizinu gradu. Usudio bih se reći da je Papa postao torinski građanin i pastir velikodušne i čvrste kršćanske zajednice. Pohvalio je radinost i pastoralno zauzimanje svećenika, a takvi su torinski svećenici. Torino voli Papu, s njim je i u teškim trenutcima velikih odgovornosti i problema s kojima se treba suočiti, a građani su osjetili da Papa riječju, srcem i dušom osjeća stvarnosti grada i njegove probleme – zaključio je kardinal Poletto.