Papino popodne u Torinu

Sveti se Otac jučer u Torinu na trgu svetoga Karla susreo s mladima. Podsjetio je kako je prije 25. godina Ivan Pavao II. uputio apostolsko pismo mladima u kojem govori o Isusovu susretu s bogatim mladićem prema evanđelistima Marku i Mateju, te kako je nit vodilja njegove ovogodišnje poruke za Svjetski dan mladih taj susret.
Bogati mladić pita Isusa: „Što moram činiti da baštinim život vječni?“ – rekao je Papa priznajući da danas nije lako govoriti o vječnome životu i vječnim stvarnostima, jer današnji mentalitet govori kako ništa nije konačno: sve se mijenja i to jako brzo. U brojnim slučajevima riječ mijenjati postaje imperativ, ona je vrhovni izraz slobode, a na taj način – istaknuo je Papa – i vi mladi ste često poticani misliti da nisu moguće konačne odluke, koje vrijede za cijeli život. Je li to ispravno služenje slobodom? Je li baš istina da se moramo zadovoljiti malim i prolaznim radostima, koje, kada prestanu, ostavljaju gorčinu u srcu? – zapitao je Benedikt XVI.
Dragi mladi, nije to prava sloboda, tako se ne postiže sreća – ustvrdio je Benedikt XVI. Svatko je od nas stvoren ne da donosi privremene i opozive odluke, nego konačne i neopozive, koje daju životu puni smisao. Vidimo to u svome životu: željeli bismo da nikada ne prestane lijepo iskustvo koje nas ispunja radošću. Bog nas je stvorio za vječnost, u naše srce je usadio sjeme za život koji ostvaruje nešto lijepo i veliko. Ne bojte se konačnih odluka i vjerno ih živite! Gospodin vas može pozvati u brak, svećeništvo, redovnički život, na posebno sebedarje, odgovorite mu velikodušno – potaknuo je Sveti Otac.
Osvrnuvši se na evanđeoski opis Isusova susreta s bogatim mladićem, rekao je kako Isus u razgovoru s bogatim mladićem pokazuje što je najveće bogatstvo, to je ljubav. Ljubiti Boga i druge svim svojim bićem. Riječ ljubav može se tumačiti na razne načine i ima razna značenja: Trebamo Učitelja, Krista, koji nam pokazuje pravi i najdublji smisao, da nas vodi na izvor ljubavi i života. Ljubav je vlastito Božje ime. Na to nas podsjeća Ivanovo evanđelje: Bog je ljubav, i dodaje da nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas i poslao svoga Sina. A ako nas je Bog tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedni druge. U susretu s Kristom i uzajamnoj ljubavi kušamo u sebi isti Božji život, koji sa svojom savršenom, posvemašnjom i vječnom ljubavlju ostaje u nama. Za čovjeka, smrtno i ograničeno biće, nema dakle ništa veće od sudjelovanja u životu ljubavi Božje – ustvrdio je Benedikt XVI.
Govoreći o sadašnjem kulturnome kontekstu rekao je kako nije pogodan za duboke i nesebične ljudske odnose, naprotiv često vodi u zatvaranje u same sebe, u individualizam, omogućuje da prevlada egoizam koji je u čovjeku. Ali, mladenačko srce je po naravi osjetljivo na pravu ljubav. Stoga se s velikim pouzdanjem obraćam svakome od vas i kažem vam: Nije lako od života učiniti nešto veliko i lijepo, to je veoma zahtjevno, ali s Kristom je sve moguće! Isus želi biti prijatelj i brat mladih, ljubi ih u njihovoj krhkosti i slabosti, da mogu, dirnuti njegovom ljubavlju, biti preobraženi – istaknuo je Benedikt XVI.
Papa je potaknuo mlade da susret s ljubavlju Kristovom žive u čvrstom odnosu s Njim, u Crkvi i sakramentima. Dragi prijatelji – nastavio je Sveti Otac – Kristova ljubav prema mladiću iz evanđelja ista je koju ima prema svakome od nas. Nije ona prošlost, nije iluzija, nije samo za malobrojne. Vi ćete sresti tu ljubav i iskusit ćete svu njezinu plodnost ako iskreno bude tražili Gospodina i ako budete stvarno sudjelovali u životu kršćanske zajednice. Neka se svatko osjeća živim dijelom Crkve, zauzet u evangelizaciji, bez straha, u duhu iskrena sklada s braćom u vjeri i u zajedništvu s pastirima, također i u životu vjere izlazeći iz individualističke težnje, da s oba pluća udiše ljepotu što je dio velikoga mozaika Kristove Crkve – rekao je Sveti Otac.
Papa je pozvao mlade da se ugledaju u svoga sugrađanina blaženoga Piergiorgia Frassatija, čiju 20. obljetnicu proglašenja blaženim ove godine obilježavamo. Njegov je život bio sasvim prožet Božjom milošću i ljubavlju, a vedro je i radosno potrošen u žarkom služenju Kristu i braći. Mlad kao i vi uvjereno je s velikom dosljednošću živio svoje kršćanstvo, a jednostavno je i učinkovito svjedočio svoju vjeru. Bio je očaran ljepotom evanđelja blaženstava, a kušao je posvemašnju radost što je Kristov prijatelj, da ga nasljeduje, što je bio živi dio Crkve – ustvrdio je Benedikt XVI. te potaknuo mlade da se ne boje birati ono što je bitno u životu.
Dragi mladi, odvažite se izabrati ono što je bitno u životu! Treba živjeti a ne životariti, ponavljao je Piergiorgio Frassati. Otkrijte poput njega da se isplati zauzimati za Boga i s Bogom, odgovoriti na njegov poziv u temeljnim i svagdanjim odlukama, makar to koštalo. Duhovni put blaženoga Piergiorgia Frassatija svjedoči da put Kristovih učenika zahtijeva hrabrost izlaženja iz samih sebe, da se ide putem evanđelja. Taj zahtjevni duhovni put vi živite u župama i drugim crkvenim stvarnostima, živite ga također na hodočašću Svjetskih dana mladih, uvijek očekivanom skupu. Znam da se pripremate za sljedeći veliki skup, na programu u Madridu u kolovozu 2011. godine. Od srca želim da taj izvanredni događaj, na kojem će, nadama se, brojni sudjelovati, pridonese da u svakome od vas poraste zanos i vjernost u nasljedovanju Krista, u prihvaćanju njegove poruke, izvora novoga života – poželio je Sveti Otac.
Zaključujući susret s mladima pozvao ih je da u ovo naše vrijeme budu Kristovi svjedoci. Mladi iz Torina i Pjemonta, budite Kristovi svjedoci u ovo naše doba! Sveto Torinsko platno neka na poseban način bude za vas poziv da u svome duhu utisnete lice ljubavi Božje, da vi budete, u svojim sredinama, s vašim vršnjacima, vjerodostojan izraz Kristova lica. Marija, koju štujete u svojim marijanskom svetištima, te sveti Ivan Bosco, zaštitnik mladeži, neka vam pomognu da neumorno slijedite Krista, i neka vas uvijek prati moja molitva i blagoslov, koji vam od srca udjeljujem – zaključio je Benedikt XVI.
Jučerašnji Papin pastoralni pohod Torinu bio je vrlo intenzivan, i obilježen posebno srdačnim dočekom i dubokim ozračjem molitve. Jedan od glavnih trenutaka bila je meditacija Benedikta XVI. pred svetim Torinskim platnom. Sveti je Otac došao kao hodočasnik među hodočasnicima, i molio je zajedno s još dva milijuna vjernika koji su se poklonili pred Torinskim platnom izloženim u torinskoj katedrali do 23. svibnja. Može se reći da je Torinsko platno ikona ovoga otajstva, ikona Velike subote. Ono je, naime, grobni pokrov u koje je bilo omotano tijelo raspetoga čovjeka, a što se u svemu podudara s onim što nam evanđelja govore o Isusu – rekao je Sveti Otac te napomenuo da nam Torinsko platno pruža sliku o tome kako je Isusovo tijelo bilo pruženo u grobu kroz vrijeme koje je kronološki bilo kratko (oko dan i pol), ali beskonačno u svojoj vrednoti i značenju.
Spomenuvši dva svjetska rata, lagere i gulage, Hiroshimu i Nagasaki, Sveti je Otac rekao da je naše doba u sve većoj mjeri postalo Velika subota, gdje se tama toga dana obraća svima onima koji si postavljaju pitanja o životu, a na poseban način vjernicima. Pa ipak, smrt Božjega Sina, Isusa iz Nazareta, ima suprotni vidik, potpuno pozitivan, ona je vrelo utjehe i nade. I to me potiče na razmišljanje kako je sveto Torinsko platno poput 'fotografskoga' dokumenta koji posjeduje 'pozitiv' i 'negativ'. I u stvari je upravo tako: najtamnije otajstvo vjere istovremeno je najsjajniji znak nade koja nema granica – naglasio je Sveti Otac.
Papa je nadalje istaknuo da je Krist svojom ljubavlju proniknuo u smrt, donoseći novu nadu Uskrsnuća. Čini mi se kako se, gledajući ovo sveto platno očima vjere, osjeća nešto od te svjetlosti. Ako tisuće i tisuće ljudi dolazi kako bi se poklonili Svetome platnu, mislim da je to stoga što u njemu vide pobjedu života nad smrću, ljubavi nad mržnjom – napomenuo je Sveti Otac te dodao – To je snaga Torinskoga platna. S lica ovoga 'Čovjeka boli', koji na sebi nosi muku čovjeka svih vremena i svih mjesta, pa i naše muke, patnje, teškoće, i grijehe, širi se uzvišeno veličanstvo, neobično gospodstvo.
To lice, te ruke i noge, rebra, cijelo ovo tijelo govori; ono sâmo jest riječ koju možemo slušati u tišini. Ono govori krvlju, a krv je život! – naglasio je Sveti Otac. Sveto je Torinsko platno ikona napravljena krvlju; krvlju čovjeka koji je bičevan, okrunjen trnjem, razapet i probodenoga rebra. Slika otisnuta na Svetome platnu je slika mrtvoga čovjeka, ali krv govori o njegovu životu. Svaki trag krvi govori o ljubavi i o životu – rekao je Papa te, osvrnuvši se posebno na ranu na rebru, učinjenu rimskim kopljem, i iz koje su potekle krv i voda, naglasio da je ona poput vrela koje žubori u tišini, a mi ju možemo čuti, možemo ju slušati, u tišini Velike subote.
Papa je sinoć prije polijetanja za Rim posjetio Malu kuću Božje providnosti koju je 1832. godine osnova sveti Josip Cottolengo. Obraćajući se nazočnima, Sveti je Otac podsjetio na utemeljitelja Male kuće. U siromasima i bolesnima vidio je Isusa, a odbačene je nazivao svojim gospodarima. Vodilo ga duboko uvjerenje: Siromasi su Isus – govorio je – nisu njegova slika. Ako s njima ne postupamo dobro, otjerat će nas iz Male kuće. Sveti Cotollengo je shvatio – rekao je Papa – da patnici teže osami i očituju nepovjerenje prema životu. Stoga je nastojao stvoriti uvjete za zajednički obiteljski život, odbačenima je želio vratiti ljudsko dostojanstvo – primijetio je Benedikt XVI.
Obraćajući se bolesnicima, rekao je kako čine važno djelo. Živeći svoju patnju sjedinjeni s raspetim i uskrslim Kristom, sudjelujete u otajstvu patnje za spasenje svijeta. S Kristom prikazujući Bogu svoju patnju možemo surađivati u pobjedi dobra nad zlom, jer Bog čini plodnim naše prikazivanje. Ako je Krist u svojoj muci uzeo ljudsku patnju, onda ništa neće biti izgubljeno. Patnja, zlo i smrt nemaju posljednju riječ, jer iz smrti i patnje život može uskrsnuti – zaključio je Benedikt XVI.