Pokora je milost

O prvenstvu poslušnosti Bogu i pravome značenju pokore i oprosta u kršćanskome životu govorio je Benedikt XVI. u homiliji na misi s članovima Papinskog biblijskog povjerenstva u kapeli svetoga Pavla u Vatikanu.
Poslušnost Bogu ima prvenstvo – podsjetio je Papa pozivajući se na riječi svetoga Petra pred Velikim svećeničkim vijećem: „Treba se pokoravati Bogu a ne ljudima“. Poslušnost Bogu daje Petru slobodu da se opre vrhovnoj vjerskoj ustanovi. Isto tako, Sokrat se pred sudom u Ateni, koji mu nudi slobodu pod uvjetom da više ne traži Boga ne treba pokoriti tim sucima, kupiti svoj život gubeći sebe, nego se treba pokoravati Bogu. Izvor slobode je u poslušnosti Bogu. Naprotiv, u modernim vremenima – primijetio je Papa – veliča se oslobađanje čovjeka, čak i od poslušnosti Bogu: čovjek bi bio slobodan, neovisan, i ništa drugo. Ali ta je neovisnost ontološka laž, jer čovjek nije sebe stvorio niti postoji za sebe: to je politička i praktična laž, jer su suradnja i dijeljenje slobode potrebni čak kad Boga ne bi bilo; ako je Bog nedostupan čovjeku, onda je konsenzus većine vrhovna mjera. Stoga konsenzus većine biva zadnja riječ kojoj se moramo pokoravati, a taj konsenzus – znamo iz prošloga stoljeća – može također biti u zlu. Tako vidim da tobožnja neovisnost ne oslobađa čovjeka – ustvrdio je Benedikt XVI.
Diktature su uvijek bile protiv poslušnosti Bogu. Nacistička diktatura, kao i ona marksistička, ne mogu prihvatiti da je Bog iznad političke moći, a sloboda mučenika, koji priznaju Boga ... uvijek je čin oslobađanja u kojem nam dolazi Kristova sloboda. Danas, hvala Bogu, ne živimo u diktaturama, ali postoje istančani oblici diktature. To je konformizam, jer je obvezno misliti kako i drugi, djelovati poput drugih, te suptilni napad na Crkvu, ili manje suptilan, koji očituju kako konformizam stvarno može biti prava diktatura – istaknuo je Benedikt XVI.
Govoreći pak o kršćanskoj poslušnosti Bogu, rekao je kako ona pretpostavlja istinsko poznavanje Boga i stvarnu želju da mu se pokorava, a Bog ne može biti izlika za vlastitu volju. Mi se danas pomalo bojimo govoriti o vječnome životu. Govorimo o korisnim stvarima za svijet, očitujemo kako kršćanstvo pomaže poboljšati svijet, ali da je cilj kršćanstva život vječni, te da iz toga cilja proizlaze životne mjere, ne usuđujemo se govoriti – ustvrdio je Papa ističući kako naprotiv moramo imati hrabrost, radost i veliku nadu da život vječni postoji, da je on pravi život i da od njega dolazi svjetlo koje osvjetljava svijet – potaknuo je Sveti Otac.
U tome je pogledu pokora milost, milost da priznajemo svoj grijeh, da priznajemo potrebu obnove, promjene, preobraženja svoga bića. Moram priznati da smo mi kršćani u zadnje vrijeme često izbjegavali riječ pokora, jer nam se previše čini tvrdom. Sada kad nam pred očima svijeta govore o našim grijesima, vidimo da je pokora milost te da je potrebno činiti pokoru, priznati to što ne valja u našem životu; otvoriti se praštanju, pripremiti se za praštanje, prepustiti se preobraženju. Bol pokore, to jest pročišćavanja i preobražavanja, jest milost, jer je obnavljanje, djelo je božanskoga milosrđa. Molimo se da naše ime uđe u Božje ime, a naš život postane pravi život, vječni život, ljubav i istina – zaključio je Benedikt XVI.