Upute za razumijevanje temeljnih postupaka o spolnome zlostavljanju

Na službenoj web-stranici Svete Stolice u ponedjeljak (12. travnja) su objavljene upute za shvaćanje temeljnih postupaka Zbora za nauk vjere koji se odnose na optužbe spolnoga zlostavljanja. Nije riječ o nekom novom dokumentu nego o sažetom prikazu već poznatih propisa, koji može biti koristan za laike, ali ne stručnjake iz kanonskoga prava. Postupci su sadržani u motu proprio Sacramentorum sanctitatis tutela (Zaštita svetosti sakramenta) od 30. travnja 2001. godine i u Zakoniku kanonskoga prava od 1983. godine.
Što se tiče pripremnih postupaka, biskupija istražuje svaku sumnju o spolnim zlostavljanjima nad maloljetnicima. Ako se sumnja pokaže vjerodostojnom, slučaj se prijavljuje Zboru za nauk vjere. Mjesni biskup dostavlja Zboru za nauk vjere sve korisne informacije i svoje mišljenje o primjenjivim postupcima te o kratkoročnim i dugoročnim primjenjivim mjerama. Odredbe civilnoga zakona što se tiče prijave takvih zlodjela civilnim vlastima uvijek treba poštovati. U istražnome postupku sve dok se ne zaključi slučaj, biskup može odrediti mjere opreza za zaštitu zajednice, uključujući žrtve. Ustvari, lokalni biskup uvijek ima vlast štititi djecu, ograničavajući aktivnosti bilo kojeg svećenika u svojoj biskupiji. To je njegova redovita aktivnost, koju treba vršiti s potrebnim mjerama da djecu zaštiti od štete, a tu vlast biskup po nahođenju može vršiti prije, tijekom i nakon bilo kojeg kanonskoga postupka.
Što se pak tiče postupaka koje je odobrio Zbor za nauk vjere, na zahtjev mjesnoga biskupa Zor proučava slučaj i, ako je potrebno, traži naknade informacije. Zbor za nauk vjere može ovlastiti mjesnoga biskupa da pokrene kazneni sudski postupak pred lokalnim crkvenim sudom. Bilo kakvu žalbu u sličnim slučajevima treba podnijeti sudu Zbora za nauk vjere. Zbor za nauk vjere može ovlastiti lokalnoga biskupa na pokretanje kaznenog - administrativnoga procesa pred opunomoćenikom mjesnoga biskupa, kojemu će pomagati dva prisjednika. Okrivljeni se poziva da odgovori na optužbe i ima pravo žaliti se Zboru za nauk vjere protiv odluke kojom se izriče kanonska kazna. Odluka kardinala članova Zbora za nauk vjere je neopoziva. Ako je svećenik proglašen krivim, dva ga postupka – kazneni i administrativni – mogu osuditi na određen broj kanonskih kazni, sve do otpuštanja iz svećeničkoga staleža. Također i o pitanju pretrpljenih šteta može se izravno raspravljati tijekom tih procesa.
U posebno teškim slučajevima, u kojima je tijekom procesa utvrđeno da je svećenik kriv zbog spolnoga zlostavljanja maloljetnika ili su dokazi neoborivi, Zbor za nauk može odlučiti da slučaj izravno podnese Svetome Ocu sa zahtjevom da izda dekret o otpuštanju iz svećeničkoga staleža „ex officio“. Protiv sličnoga papinskog dekreta nema kanonskoga priziva. Zbor za nauk vjere također podnosi Svetome Ocu zahtjeve svećenika optuženih koji, svjesni počinjenih zlodjela, traže da budu suspendirani od svećeničkih obveza i da se vrate u laički stalež. Sveti Otac radi općega dobra Crkve („pro bono Ecclesiae“) odobrava taj zahtjev.
U slučajevima kada optuženi svećenik prizna vlastita zlodjela i prihvati živjeti u molitvi i pokori, Zbor za nauk vjere ovlašćuje lokalnoga biskupa da izda dekret koji zabranjuje ili ograničava javno službu takvoga svećenika. U slučaju kršenja uvjeta dekreta, nije isključeno otpuštanje iz svećeničkoga staleža. Protiv takvih dekreta moguć je priziv Zboru za nauk Vjere. Odluka Zbora je pravomoćna.
Na koncu sažetka uputa podsjeća se kako Zbor za nauk vjere radi na izmjenama nekih članaka dokumenta Sacramentorum sanctitatis tutela od 2001. godine, s ciljem podanašnjenja u svjetlu posebnih ovlasti koje su Ivan Pavao II i Benedikt XVI. priznali Zboru za nauk vjere. Predložene izmjene o kojima se raspravlja neće izmijeniti spomenute postupke.