Uz liturgijska čitanja II. vazmene nedjelje razmišlja vlč. Mario Kopjar

Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: „Mir vama!“
Mir nam može dati samo Isus koji je uskrsnuvši, pobijedio smrt, zlo, nepravdu i time dao potpunu sigurnost svakome koji u njega vjeruje. Mir koji se osjeća u dubini srca prenosi se i na samu okolinu, na onoga koji nas okružuje, te se time očituje bratska povezanost, kao i spremnost na oproštenje onima koji su protiv nas i koji ne žele razumjeti Istinu. Stoga i taj mir koji je Isus dao učenicima u njima pobuđuje hrabrost i spremnost. Njihov strah od Židova tu prestaje. Raduju se pred živim Isusom koji im se ukazuje, pokazujući im biljege muke na rukama i boku. Time im se još više otvaraju oči vjere, jer se sve ono što im je učitelj nekoć naviještao, pretočilo u stvarnost!
Njegov dolazak među učenike ne znači samo ukazanje, nego i poslanje – naviještaj i djelovanje živoga Isusa po apostolima koji su primili njegov Duh. On je početak i kraj kako ga i Ivan opisuje u Knjizi otkrivenja. Ipak, apostol Toma koji je bio odsutan, kada se Isus prvi puta ukazao ostalim apostolima, ne vjeruje u svjedočanstvo koje mu preniješe braća apostoli nego se sam želio uvjeriti da je Isus, tjelesno prisutan bio među njima. U to se je i uvjerio kada mu je Isus rekao da opipa ruke i bok, te da ne bude nevjeran nego vjeran. Tada je i u Tomi zavladao mir, te je spoznao Isusovu veličinu rekavši mu: „Gospodin moj i Bog moj!“
Isus nadodaje: „Budući da si me vidio povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe a vjeruju!“
Sigurno bismo i mi postavili pitanje, pa kako je apostol Toma mogao sumnjati i ne vjerovati svjedočanstvu ostalih apostola?! Očito je njegova nevjera nadjačala raspoloženje apostola koji su u sebi osjećali potpuni mir i radost.
Ako bismo se već zapitali o Tomi, da li ne bismo postavili i samima sebi slično pitanje, kako i koliko vjerujemo?!
Što nam govore biljezi čavala na Isusovim rukama i probodeni bok? Da li nam govore o ljubavi koja je visjela na drvu kriza, za nas, da nas otkupi od grijeha, ili je to činjenica pred kojom skrivam pogled.
Kakvo je moje svjedočanstvo uskrslog Gospodina u obitelji, u školi, na radnom mjestu, u svakom mom trenutku? Ima li mjesto za njega u mome životu?
Duga vazmena nedjelja naziva se i bijela nedjelja zbog bijelih haljina (simbol čistoće i novog života u Isusu Kristu) koje su u prvim vremenima Crkve oblačili odrasli novokrštenici na dan krštenja, tj. u noći Vazmenog bdijenja, te ih nakon toga nosili tjedan dana, kao znak krsne milosti, za svjedočanstvo i ponos da su kršteni. Bilo je to i u vrijeme najžešćih progona kršćana, gdje bi upravo ovakvo svjedočanstvo vjere bilo potpis za mučeništvo i smrt. Tada su vjernici uistinu živjeli mir u sebi koji jedino Isus daje. Možemo li reći za današnjeg vjernika da živi mir u sebi dok smo svjedoci tolikih slabih i loših primjera života u vjeri čiji korijeni potječu iz obitelji koje su jezgra društva.
Zaživimo u duhu međusobnog poštivanja, ljubavi i vjernosti kako bismo iz dana u dan širili horizonte prave i istinske povezanosti s Kristom. Ne budimo nevjerni nego vjerni! Budimo svjedoci Vječne ljubavi – Isusa, koji oduzima grijehe svijeta i daruje mir! Amen!