2010-04-09 17:48:38

Papa Benedikt XVI. o učenicima na putu u Emaus


Na putovima svijeta Krist po Euharistiji biva svakidašnji „životni drug“ svake osobe, kao što je bio za učenike na putu u Emaus. Protagonisti tog slavnoga evanđeoskog prizora svetoga Luke u središtu su misne liturgije u srijedu i četvrtak uskrsne osmine. O njihovoj životnoj dogodovštini, koja se isprepliće s izvanrednim susretom s uskrslim Kristom, govorio je Benedikt XVI. u jednome nagovoru prije molitve 'Kraljice neba'.
Pješačili su oko deset kilometra pričajući o razočaranju zbog prekinuta sna. Ogorčeni su se vraćali kući jer je krvavo nasilje potopilo nadu u bolju budućnost Izraela. U to su otprilike bili uvjereni Kleofa i nepoznati njegov drug, dok su prašnjavim putom hodili prema Emausu, pripovijedajući o minulim zbivanjima, udaljujući se od jeruzalemskih zidina, koje su se činile sve manje poput njihove nade. Njima se iznenada pridružuje neki čovjek, stranac, koji ne zna što se zbilo na Golgoti, poprištu nepravedne smrti po „riječima i djelima“ pravedna proroka, kojeg su razapeli na križ.
Govoreći o osjećajima dvojice učenika u nagovoru prije molitve 'Kraljice neba', 6. travnja 2008. godine, Benedikt XVI. je istaknuo kako se iz njihova razgovara s nepoznatim suputnikom doima to što je evanđelist Luka stavio na usne jednoga od njih: „Nadali smo se...“ Taj glagol u prošlome vremenu govori sve: vjerovali smo, slijedili smo, nadali se ..., a sada je sve propalo. Čak ni Isus Nazarećanin, koji se očitovao kao moćni prorok po djelima i riječima nije uspio, a mi smo jako razočarani. Ta drama učenika iz Emausa izgleda poput ogledala situacije brojnih kršćana našega vremena: čini se da je propala nada vjere. Vjera zapada u krizu zbog negativnih iskustava, osjećamo se kao da nas je Gospodin napustio – istaknuo je Benedikt XVI.
Ni pripovijedanje žena kako su vidjele neke ljude koji tvrde da je Isus živ, ne može ozbiljno uzdrmati dvojicu učenika. Učenici prispjeli na grob, nisu ga vidjeli, priznali su, kao da pred praznim grobom uskrsnuće nije bilo važno. Nakon toga, na putu za Emaus odigrava se drugi dio prizora: Krist se postupno objavljuje, najprije govoreći o sebi kroz svete tekstove, zatim lomeći kruh za njih. Ovaj krasni evanđeoski tekst uprizoruje strukturu svete mise: u prvome dijelu slušanje riječi iz Svetoga pisma, u drugom pak dijelu je euharistijski obred i zajedništvo s Kristom u sakramentu njegova tijela i krvi – ustvrdio e Papa.
Krist je u jednome trenutku nestao ispred očiju učenika iz Emausa. Ali je na oltaru, u koji se pretvori njihov siromašni stol, ostao znak izlomljena i prikazana kruha, upravo kako se već dvije tisuće godina zbiva u crkvama svijeta. Susret s uskrslim Kristom, koji je također danas moguć, dariva nam dakle dublju i istinitiju vjeru, iskušanu, tako reći, u vatri uskrsnoga događaja: čvrstu vjeru koja se ne hrani ljudskim idejama nego riječju Božjom i njegom stvarnom nazočnošću u Presvetome oltarskom sakramentu – kazao je Papa.
Pobijeđena je nevjerica, zaboravljeno razočaranje, rasplinula se žalost, dvojica su iz Emausa osjetila toplinu radosti, koja je, rekli su jedan drugome, na strančeve riječi zapalila njihova srca. Stupilo je vrijeme svjesnoga zanosa, navještaja koji odmah treba odnijeti u Jeruzalem. Valja se vratiti istim putem, otprilike desetak kilometara, odmah, nije važno što je dan na izmaku i što pada noć. Prašina i udaljenost sad raspršuju obrube maloga sela, koje je u kršćanskoj povijesti više mjesto duha nego zemljopisno mjesto – tvrdi Sveti Otac. Ne zna se točno gdje je Emaus. Postoje razne pretpostavke, a to nije bez svoje sugestije da možemo misliti kako Emaus ustvari predstavlja svako mjesto: cesta koja vodi u Emaus put je svakog kršćanina, dapače, svakog čovjeka. Na našim putovima uskrsli Krist postaje suputnik, da u našim srcima ponovno zapali toplinu vjere i nade te da izlomi kruh života vječnoga – zaključio je Benedikt XVI.







All the contents on this site are copyrighted ©.