Lijek protiv smrti postoji, a to je Krist – istaknuo je Benedikt XVI. na misi koju
je predvidio u bazilici svetoga Petra za Vazmeno bdijenje. Ljudi nastoje produžiti
i poboljšati život, ali – dodao je Sveti Otac – što bi zaista bilo, ako bi se uspjelo
živjeti nekoliko stotina godina? Je li bi to bilo dobro? Čovječanstvo bi previše ostarjelo,
za mlade više ne bi bilo mjesta. Nestala bi sposobnost obnavljanja, a dugovječni život
ne bi bio raj, nego osuda – kazao je Sveti Otac. Krist naprotiv iznutra preobražava
naš život, u nama stvara novi život, doista sposoban za vječnost, preobražavajući
nas tako da ne svršava sa smrću, nego da s njom započinje u punini. U krštenju nam
se daje lijek protiv smrti – ustvrdio je Papa, potom je protumačio obred krštenja.
U drevnoj Crkvi, krštenik se okretao prema zapadu, simbolu tame, zalasku sunca, smrti
i dakle gospodstva grijeha. U tom se smjeru okretao i tri puta izgovarao 'Ne': đavlu,
njegovim raskošima i grijehu. S čudnom riječju „raskoši“, to jest đavolskim pretvaranjima,
označavalo se blještavilo antičkoga kulta bogova i antičkoga kazališta, gdje se uživalo
gledajući kako divlje zvijeri trgaju žive osobe. Krštenje je tako označavalo odbacivanje
neke vrste kulture koja je primoravala čovjeka na obožavanje moći, na svijet pohlepe,
na himbenost i okrutnost – primijetio je Sveti Otac. Krštenik se potom u Crkvi
okretao prema istoku: simbolu svjetla, novoga sunca povijesti, novog sunca koje izlazi,
Kristu. Krštenik određuje novi smjer svoga života: vjera u trojstvenoga Boga kojemu
se predaje. Sam nas Bog tako oblači u odijelo svjetla, odijelo života. Sveti Pavao
to novo odijelo naziva“plodom Duha“, a opisuje ga sljedećim riječima: ljubav, radost,
mir, velikodušnost, dobrohotnost, dobrota, vjernost, blagost, vladanje nad sobom.
Ne može se, dakle – kazao je – vladati radošću. Nju se ne može darovati. Uskrsli nam
Gospodin daje radost: pravi život. Mi smo zauvijek čuvani u ljubavi Onoga kojemu je
dana sva moć na nebu i zemlji – zaključio je Benedikt XVI.