Cvjetnica u Vatikanu

Na Trgu svetoga Petra, urešenom maslinama iz talijanske pokrajine Apulija, Sveti je Otac prije podne u devet sati i trideset minuta započeo obred blagoslova palmi i maslinovih grančica, potom se u svečanoj procesiji zaputio prema oltaru pripremljenom ispred bazilike svetoga Petra, gdje je svečanim euharistijskim slavljem Muke Gospodinove otvorio liturgijska slavlja Velikoga tjedna, koja će uprizoriti Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, križni put koji će ga dovesti do podizanja na križ na Golgoti, te slavno uskrsnuće kojim je zauvijek pobijedio žalac smrti.
Tri godine javnoga djelovanja s neuobičajenim ozdravljenima, među brdima prepunim narodom koji je slušao, s povlačenjem u molitvu, susretima i raspravama s vođama i intelektualcima koji nisu mogli stati u kraj Nazarećaninu, koji nije mario za dužnu ljubav prema Bogu po starom zakonu nego je propovijedao novi zakon ljubavi koji se usuđuje Boga nazivati Ocem, završavaju posljednjom, frenetičnom parabolom unutar i izvan jeruzalemskih zidina. Malo se istinitih i izmišljenih pripovijesti može podičiti snagom događaja koji obilježavaju Veliki tjedan i duhovnom jezgrovitošću koju ti događaji nude Kristovim sljedbenicima. Isus ne dolazi kao rušitelj, ne dolazi s mačem revolucionara. Dolazi s darom ozdravljenja. Posvećuje se onima koji su zbog slabosti gurnuti u krajnost života i na rubove društva. Isus objavljuje Boga koji ljubi, a njegovu moć kao moć ljubavi. Ujedno nama govori što će uvijek biti sastavnica pravoga štovanja Boga: ozdravljanje, služenje, ozdravljajuća dobrota – kazao je Sveti Otac na Cvjetnicu 2008. godine.
A ipak ta će dobrota za nekoliko dana biti popljuvana i pribijena na križ. U tome trenutku rijetki su shvatili važnost prvoga mučeništva. S križem Isus otvara Božja vrata, prolaz između Boga i ljudi. On ga sada svakome čovjeku, bez obzira vjeruje li ili ne vjeruje, otvara ovim riječima: Ako ti ništa ne znače riječ Božja i naviještanje Crkve, onda pogledaj na mene, na Boga koji trpi umjesto tebe, koji osobno pati s tobom, gledaj kako trpim iz ljubavi prema tebi i otvori se meni i Bogu Ocu. Katkada bismo Isusu htjeli reći: Gospodine, tvoj jaram ni malo nije lak. Štoviše, užasno je težak u ovome svijetu. Ali gledajući u njega koji je sve podnio, koji je na sebi iskusio poslušnost, bol, posvemašnju pomrčinu, prestanu naše jadikovke. Njegov je jaram ljubiti s Njim. A što ga više ljubimo i s njim bivamo osobe koje ljube, lakši nam je njegov naizgled teški jaram – zaključio je Benedikt XVI. 5. travnja 2007. godine.