Otac Lombardi odbacio optužbe dnevnika New York Times

Nikakvo prikrivanje, nikakva zabrana prijave zlostavljanja, Zbor za nauk vjere je nakon dvadeset godina bio obaviješten o događajima – ustvrdio je otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, odbacujući optužbe Vatikanu u slučaju Murphy, iznesene u dnevniku New York Times.
Tragični slučaj vlč. Lawremcea Murphyja, svećenika nadbiskupije Milwaukee, odnosio se na posebno ranjive žrtve koje su užasno trpjele zbog njegovih djela. Spolno zlostavljajući djecu s oštećenim sluhom, vlč. Murphy je prekršio zakon i što je još teže, sveto povjerenje koje su njegove žrtve imale u njega. Polovicom sedamdesetih godina, neke su žrtve vlč. Murphyja prijavile njegova zlostavljanja civilnim vlastima, koje su pokrenule istragu o njemu; ipak, prema onome što je izneseno, istrage su napuštene – primijetio je otac Lombardi.
Zbor za nauk vjere je dvadesetak godina poslije obaviješten o pitanju. Pretpostavlja se da postoji odnos između primjene upute 'Crimen sollicitationis' i u ovome slučaju neprijavljivanje zlostavljanja djece civilnim vlastima. Činjenično, ne postoji nikakav odnos. Uistinu, protivno nekim tvrdnjama u tisku, nikada uputa 'Crimen sollicitationis' niti Zakonik kanonskoga prava nisu zabranili prijavu zlostavljanja djece snagama za javni red – ustvrdio je otac Lombardi.
Na svršetku devedesetih godina, nakon više od dva desetljeća od prijave zlostavljanja biskupijskim vlastima i policiji, prvi put je Zboru za nauk vjere postavljeno pitanje kako kanonski postupiti u slučaju Murphy. Zbor za nauk vjere je bio obaviješten o pitanju jer se odnosilo na vabljenje u ispovjedaonici, što je povrjeda sakramenta pokore. Važno je primijetiti da kanonsko pitanje upućeno Zboru za nauk vjere ni na jedan način nije bilo u svezi s mogućim civilnim ili kaznenim postupkom protiv vlč. Murphya – istaknuo je otac Lombardi.
U sličnim slučajevima, Zakonik kanonskoga prava ne predviđa automatske kazne, nego preporučuje da se donese presuda koja ne isključuje ni najtežu crkvenu kaznu, odnosno otpuštanje iz svećeničkoga staleža (usp. Kanon 1395., § 2). Budući da je vlč. Murphy bio star i slaboga zdravlja, a živio je u osami te više od dvadeset godina nije bilo novih prijava zlostavljanja, Zbor za nauk vjere je predložio da nadbiskup uzme u obzir sučeljavanje sa situacijom ograničavajući, primjerice, javnu službu vlč. Murphyja i trežeći da vlč. Murphy prizna punu odgovornost za težinu svojih djela. Vlč. Murphy je preminuo četiri mjeseca kasnije, bez drugih izgreda – zaključio je otac Lombardi.