Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 24. ožujka 2010. godine

Papa Benedikt XVI. je danas u svojoj katehezi na općoj audijenciji govorio o svetom Albertu Velikom, učitelju svetoga Tome Akvinskoga. Draga braćo i sestre, jedan od najvećih učitelja skolastičke teologije je sveti Albert Veliki. Naslov "veliki" (magnus), kojim je ušao u povijest, pokazuje širinu i dubinu njegova učenja, koje ga je resilo zajedno sa svetošću života. No već se njegovi suvremenici nisu ustručavali pridavati mu naslove koji su isticali njegovu iznimnost; jedan od njegovih učenika, Ulrik iz Strasbourga, nazvao ga je tako "čuđenjem i čudom našega doba".Rodio se u Njemačkoj početkom 13. stoljeća i još je kao mladić otišao u Italiju, u Padovu, sjedište jednog od najglasovitijih srednjovjekovnih sveučilišta. Posvetio se studiju takozvanih "slobodnih umjetnosti": gramatike, retorike, dijalektike, aritmetike, geometrije, astronomije i glazbe, to jest opće kulture, pokazujući ono tipično zanimanje za prirodne znanosti, koje će ubrzo postati omiljeno područje njegove uže specijalizacije kazao je Sveti Otac.
Za svog boravka u Padovi pohađao je crkvu otaca dominikanaca, kojima se zatim priključio polaganjem redovničkih zavjeta. Iz hagiografskih izvora se dade zaključiti da je ta odluka kod Alberta sazrijevala postupno. Snažni odnos s Bogom, primjer svetosti braće dominikanaca, slušanje govora blaženog Jordana Saksonskog, nasljednika svetog Dominika na čelu Reda propovjednika, bili su to presudni čimbenici koji su mu pomogli svladati svaku sumnju, pobjeđujući također protivljenja vlastite obitelji. Često nam, u mladosti, Bog govori i pokazuje nam naš životni plan. Kao za Alberta, također za sve nas osobna molitva hranjena Gospodinovom riječju, često pristupanje sakramentima i duhovno vodstvo prosvijetljenih ljudi predstavljaju sredstva koja pomažu otkriti i slijediti Božji glas. Redovnički je habit primio od blaženog Jordana Saksonskog primijetio je Papa.Nakon svećeničkog ređenja, poglavari su ga odredili za poučavanje u raznim teološkim studijskim središtima pridruženim samostanima otaca dominikanaca. Briljantne intelektualne osobine su mu omogućile da usavrši studij teologije na najglasovitijem sveučilištu toga doba, onom u Parizu. Već tada je Albert otpočeo onaj izvanredno plodonosni rad kao pisca, koji će nastaviti kroz cio svoj život. Bile su mu povjerene odgovorne zadaće. God. 1248. zadužen je da otvori teološki studij u Kölnu, jednom od najvažnijih gradskih sjedišta u Njemačkoj, u kojem je živio u više navrata i koji mu je postao drugom domovinom. Iz Pariza je sa sobom u Köln poveo svog vrsnog učenika, Tomu Akvinskog. Bilo bi dovoljno spomenuti tu njegovu zaslugu da je bio učitelj svetoga Tome, pa da se gaji duboko štovanje prema svetom Albertu. Među tom dvojicom velikih teologa se uspostavio odnos uzajamnog poštivanja i prijateljstva, dakle dviju ljudskih osobina koje veoma potpomažu razvoj znanosti. God. 1254. Albert je izabran za provincijala Teutonske provincije (Teutoniae) otaca dominikanaca, koja je obuhvaćala zajednice raširene na golemom području Sjeverne Europe. On se isticao po gorljivosti kojom je vršio tu službu, posjećujući zajednice i dozivajući neprestano subraći u pamet vjernost, nauk i primjere svetog Dominika nastavio je nadalje Benedikt XVI.
Njegovi darovi nisu promakli onodobnom papi Aleksandru IV. koji je htio određeno vrijeme Alberta uz sebe u Anagniju – gdje su pape često odlazile – u samome Rimu kao i u Viterbu, da se okoristi njegovim teološkim savjetima. Isti ga je Vrhovni svećenik imenovao biskupom Regensburga, velike i slavne biskupije, koja je međutim prolazila kroz teško razdoblje. Od 1260. do 1264. Albert je vršio tu službu s neumornom predanošću, uspijevajući zavesti mir i slogu u gradu, preustrojiti župe i samostane te dati novi zamah karitativnom radu. God. 1264. Albert je dobio od pape Urbana IV. dopuštenje da se povuče s te službe i da se ponovno vrati svojim zadaćama predavača, znanstvenika i pisca. Kako je bio čovjek molitve, znanosti i milosrđa, uživao je veliki ugled u svojim istupima, u raznim događajima koji su se zbili u Crkvi i društvu toga doba: bio je prije svega čovjek pomirenje i mira u Kölnu, gdje je tamošnji nadbiskup ušao u oštri spor s gradskim institucijama; tijekom Drugog lyonskog sabora 1274., kojeg je sazvao papa Grgur X., svim se silama trudio podupirati jedinstvo između latinske i grčke Crkve, koje su se odvojile nakon velikog raskola na Istoku iz 1054.; on je pojašnjavao misao Tome Akvinskog, na koju su upućivani prigovori pa čak i potpuno neopravdane osude istaknuo je Sveti Otac.
Umro je u sobi svoga samostana Svetog križa u Kölnu 1280. i ubrzo su ga braća počela častiti. Crkva ga je predložila na čašćenje vjernicima proglasivši ga 1622. blaženim a zatim i svetim 1931., kada ga je papa Pio XI. proglasio crkvenim naučiteljem. Riječ je o nesumnjivo primjerenom priznanju tome velikom Božjem čovjeku i glasovitom poznavatelju ne samo istina vjere, već mnogih drugih područja znanosti; naime, već samo jedan pogled na bezbrojna djela daje shvatiti kako je Albert bio izvanredno naobražen i da su ga njegova enciklopedijska zanimanja navela da se bavi ne samo filozofijom i teologijom, poput ostalih svojih suvremenika, već također svim drugim tada poznatim disciplinama, od fizike do kemije, od astronomije do mineralogije, od botanike do zoologije. Zato ga je papa Pio XII. imenovao zaštitnikom njegovatelja prirodnih znanosti i prozvan je također "Doctor universalis" upravo zbog širine svoga područja interesa i svojega znanja naglasio je Papa.
Sveti Albert Veliki je bio kadar saopćiti te pojmove na jednostavan i razumljiv način. Kao pravi sin svetog Dominika rado je propovijedao Božjem narodu, kojega je osvajala njegova riječ i primjer njegova života. Draga braćo i sestre, molimo Gospodina da u svetoj Crkvi nikada ne nedostaje učenih, pobožnih i mudrih teologa poput svetog Alberta Velikog te da pomogne svakom od nas da primijenimo u vlastitom životu "formulu svetosti" koju je on slijedio u svojem životu: "Htjeti sve ono što želim za slavu Božju, kao što Bog želi za svoju slavu sve ono što On želi", naime suobličavati se uvijek Božjoj volji kako bi smo htjeli i činili sve i uvijek na Njegovu slavu ovim je riječima završio svoju katehezu Sveti Otac.
Na današnjoj audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa srdačno pozdravio: S velikom radošću pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način policajce iz Splita, liječnike i osoblje dječje bolnice iz Zagreba te nastavnike i gimnazijalce iz Mostara. Dok iščekujemo Kristov ulazak u Jeruzalem i njegovo predanje u volju Očevu, prepoznajmo koliko nas je ljubio te, slijedeći njegov primjer ljubimo svoju braću. Hvaljen Isus i Marija!
Tijekom opće audijencije u srijedu, 24. ožujka, papa Benedikt XVI. je blagoslovio, i predao čileanskome biskupskom izaslanstvu, kip Gospe od Karmena, zaštitnice zemlje, kao dar čileanskoj Crkvi i narodu u prigodi 200. obljetnice neovisnosti. Kip je djelo ekvadorskoga umjetnika Ricarda Villalba, a bit će ponesen u sve čileanske biskupije, posebno one pogođene potresom, donoseći sa sobom „Čileansko Evanđelje“. Riječ je o Novome zavjetu koje je u cijelosti rukom prepisano u školama, na trgovima, u crkvama, bolnicama i zatvorima diljem Čilea, sve do najudaljenijih mjesta zemlje, a čiji je prvi redak napisao Sveti Otac. Čileansko izaslanstvo predvodio je kardinal Francisco Javier Errázuriz, nadbiskup Santiaga, te msgr. Alejandro Goić Karmelić, biskup Rancague i predsjednik Čileanske biskupske konferencije, inače podrijetlom Hrvat.
Otac Cristián Precht, nacionalni koordinator Kontinentalne misije u Čileu, osvrnuo se u razgovoru za našu radio postaju na taj događaj, te istaknuo njegovu veliku važnost, jer – kako je rekao – Gospa od Karmena je zaštitnica Čilea; zbog toga se želi ostvariti hodočašće Gospe koja bi prošla cijelim Čileom, a posebno kroz sva sela i gradove koji su pretrpjeli potres. Papa nas, stoga, šalje s Gospom utješiti ljude, i oživiti vjeru naroda koji se želi podići nakon potresa. Spomenuvši potom „Čileansko Evanđelje“, otac Precht je napomenuo kako je to bila doista lijepa inicijativa, jer je u njoj sudjelovalo više od 8000 prepisivača, među kojima je bilo i protestanata i evangelika, te dodao kako je i židovska zajednica htjela prepisati psalme. Knjiga, koja izražava kulturu Čilea koja je kršćanska, urešena je crtežima glasovitih slikara, običnih ljudi, i djece – primijetio je otac Precht.
Napominjući na posljetku kako je taj događaj dio Kontinentalne misije, otac Precht je istaknuo ovogodišnje geslo pod kojim se ona odvija, a ono glasi: „Čile –stol za sve ljude“. Trebamo misliti na one koji nisu prihvaćeni za svačiji stol, odnosno na najsiromašnije, na mlade koji se drogiraju, i na mnoge druge ljude koji trpe. Sada, nakon onoga strašnog potresa, puno je siromašnih koji trebaju imati bolje mjesto za ovim stolom – istaknuo je na koncu otac Precht.