Uz liturgijska čitanja V. korizmene nedjelje razmišlja vlč. Tadija Crnjak

Na početku ovog današnjeg evanđeoskog odlomka Ivan izvještava kako je mnoštvo naroda hrlilo k Isusu, zašto? Narod je vjerojatno vidio da ono što Isus čini i govori na tako jednostavan način, pogađa njihovu egzistenciju, dotiče se biti njihova života. Tako je i danas Isus u središtu jedne zgode, koja sama po sebi dovoljno govori. Vjerujem da je ova priča iz Isusova života svima nama dobro poznata. Glavni likovi su farizeji i pismoznanci, Isus i preljubnica. Farizeji i pismoznanci već su osudili ovu ženu, ona nije važna nego zakon koji je iznad svega, pa čak i iznad Boga, i Boga žele staviti u svoje zakonske okvire. Bog treba učiniti onako kako su oni zamislili. Razmislimo malo o ovome jer smo i mi u opasnosti da Boga pokušamo staviti u svoje mentalne sklopove. Bog nas silno nadilazi i poznato mu je što je dobro za nas, osluškujmo Božje poticaje i dopustimo mu da uđe u naše živote i to na svoj način, samo njemu znan.
Čovjeku koji odrastajući nije u svom životu susretao ljepotu roditeljske ljubavi, koji nije upoznao milosrdnu ljubav nebeskoga Oca koje liječi i podiže iz prašine grijeha, osuditi drugoga gotovo je formalnost. Tada, njemu nije stalo do istine, pa čak i kada je svjestan da optužuje nevina čovjeka, važno je samo stvoriti senzaciju, vijest. Jer, a to je iz dana u dan sve očiglednije, ovaj naš svijet, čiji smo i mi dio, živi od senzacija, hrani se meteorskim vijestima, koje samo na tren osvijetle tamu neba i već se gase opet ga vraćajući tami.
Vrlo sličnu situaciju pokušava nam dočarati današnje evanđelje. Masi koja je pred Isusa, zajedno sa farizejima i saducejima, dovela ženu zatečenu u preljubu, nije bila važna istina, nikoga od njih nije previše zanimala životna priča žene koja je u njihovim očima ionako već bila mrtva, zanimala ih je senzacija, vijest, kako će onaj, kojega mnogi nazivaju najvećim učiteljem u Izraelu, reagirati na njihovu optužbu.
U tom kontekstu današnje evanđelje i Isus nas potiču da razmislimo o dvije stvarnosti, koje tako često prožimaju naše živote a to su OSUĐIVANJE I OPRAŠTANJE. Isus mi danas poručuje nemoj suditi i osuđivati ljude jer ni ti nisi savršen, i ti imaš svojih mana. Kada i počneš olako prosuđivati i osuđivati ljude sjeti se Isusove rečenice iz današnjeg evanđelja: Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen. Bog je jedini koji poznaje tajne ljudskog srca i koji će me pravedno suditi na kraju mog života.
Često se dogodi da nismo u situaciji kada mi osuđujemo nego mi osjetimo na svojoj koži kako nas drugi osuđuju. Zna to boljeti, pogotovo ako je osuda zlonamjerna i nepravedna. Ali i u tim situacijama znam da me moj Bog ne osuđuje i da mi moj Bog oprašta, da mi daje nove prilike da budem bolji čovjek, da budem bolji kršćanin.
Današnji čovjek, a to smo i ti i ja, mnogo toga zna, mnogo toga uči ali zaobilazi ovu Isusovu školu gdje se uči kako ljubiti i kako opraštati.
Neka ova mala Isusova škola ljubavi iz današnjeg evanđelja, škola ljubavi koja me uvijek prihvaća i škola opraštanja koja mi uvijek daje priliku za novi početak proizvede u meni kao što je to učinila u preljubnici milost i radost obraćenja. AMEN