Papina kateheza na općoj audijenciji - 17. ožujka 2010. godine

Papa Benedikt XVI. je u današnjoj svojoj katehezi na općoj audijenciji nastavio govoriti o učenju svetoga Bonaventure i istaknuo da je on u svojim teološkim razmišljanjima i dostignućima ravan velikom Tomi Akvinskom. Draga braćo i sestre, ovog jutra, nastavljajući razmišljanje od prošle srijede, htio bih produbiti s vama druge aspekte učenja svetog Bonaventure iz Bagnoregia. On je istaknuti teolog, koji zaslužuje da bude stavljen uz bok drugom velikom misliocu, njegovu suvremeniku, svetom Tomi Akvinskom. Obojica su pronicali tajne objave, vrednujući bogatstva ljudskoga razuma, u onom plodnom dijalogu između vjere i razuma koji karakterizira kršćanski Srednji vijek, učinivši ga dobom velikog intelektualnog procvata, kao i vjere i crkvene obnove, što često nije dovoljno prepoznato. Postoje i druge sličnosti među njima: i Bonaventura, franjevac, i Toma, dominikanac, pripadali su prosjačkim redovima koji su, svojom duhovnom svježinom, kao što sam podsjetio u prethodnim katehezama, u 13. stoljeću obnovili čitavu Crkvu i privukli brojne sljedbenike, kazao je Sveti Otac.
Obojica su marljivo, predano i s ljubavlju služili Crkvi tako da su pozvani sudjelovati na ekumenskom koncilu u Lyonu 1274., iste godine kada su obojica i umrla: Toma na putu za Lyon, Bonaventura tijekom samoga koncila. I na Trgu sv. Petra kipovi dvojice svetaca stoje jedan nasuprot drugome i prvi su u nizu kipova postavljenih na vrh kolonade gledano od pročelja vatikanske bazilike: jedan je smješten na lijevom kraku a drugi na desnom kraku. Usprkos svim tim aspektima, možemo uočiti kod dvojice svetaca dva različita pristupa filozofskom i teološkom istraživanju, koji pokazuju originalnost i dubinu kako jednoga tako i drugoga. Htio bih istaknuti neke od tih razlika. Prva se razlika tiče pojma teologije. Obojica se naučitelja pitaju je li teologija praktična znanost ili teorijska, spekulativna znanost. Sveti Toma razmišlja o dva moguća oprečna odgovora. Prvi glasi: teologija je razmišljanje o vjeri a svrha vjere je da čovjek postane dobar, da živi prema Božjoj volji. Dakle, svrha teologije bi morala biti ta da vodi čovjeka na pravi, dobri put; shodno tome ona je, u konačnici, praktična znanost. Drugi stav glasi: teologija nastoji spoznati Boga. Mi smo Božje djelo; Bog nadilazi naše djelovanje. Bog izvodi u nama ispravno djelovanje. Dakle, riječ je u biti ne o našem djelovanju, već o upoznavanju Boga; to ima za posljedicu da je bit teologije gledati Boga, a ne naše djelovanje nastavio, istaknuo je Papa.
Zaključak svetog Tome je slijedeći: teologija uključuje oba aspekta: ona je teorijska, nastoji sve više spoznati Boga, i ujedno praktična, jer nastoji usmjeriti naš život prema dobru. Ali postoji jedno prednost spoznaje: moramo prije svega poznavati Boga, a zatim slijedi djelovanje u skladu s Bogom. Ta prednost spoznaje nad praksom je od velikog značenja za temeljno usmjerenje svetog Tome. Odgovor svetog Bonaventure je veoma sličan, ali su naglasci drukčiji: on, poput svetog Tome, iznosi ista obrazloženja i u jednom i u drugom pravcu, ali da bi odgovorio na pitanje je li teologija praktična ili teorijska znanost, sveti Bonaventura donosi trostruku podjelu: proširuje alternativu između teorijskog (prednost spoznaje) i praktičnog (prednost prakse), dodajući treći stav, koji naziva "mudrosnim" i tvrdi kako mudrost obuhvaća oba aspekta. On nastavlja: mudrost traži kontemplaciju (kao najviši oblik spoznaje) i ima za cilj "ut boni fiamus" – da postanemo dobri, prije svega to: postati dobri. Zatim dodaje: "Vjera je u umu, na takav način da pobuđuje osjećaj. Na primjer: znati da je Krist umro 'za nas' ne ostaje znanje, već postaje nužno osjećaj, ljubav" (Brevilokvij, Proslov, 3), nastavio je nadalje Benedikt XVI.
To ima za posljedicu da sveti Toma i sveti Bonaventura definiraju na različit način krajnje čovjekovo određenje, njegovu punu sreću: za svetog Tomu krajnji cilj, kojem stremi naša želja, jest gledati Boga. U tom jednostavnom činu gledanja Boga nalaze rješenje svi problemi: mi smo sretni, ništa drugo nam ne treba. Za svetog Bonaventuru pak krajnje određenje čovjeka je međutim ljubiti Boga, susresti i ujediniti njegovu i našu ljubav. To je po njemu najprikladnija definicija naše sreće.U skladu s tim mogli bismo također reći da je najviša kategorija za svetog Tomu istina, dok je to za svetog Bonaventuru dobro. Bilo bi pogrešno vidjeti u ta dva odgovora neku proturječnost. Za obojicu je istina također dobro, a dobro je također istina; gledati Boga je isto što i ljubiti a ljubiti isto što i gledati. Riječ je o različitim naglascima pogleda koji je u suštini isti. Oba naglaska su oblikovali različite tradicije i različite duhovnosti i tako pokazali plodnost vjere, jedne vjere u različitosti njezinih izraza, primijetio je Sveti Otac.
Pseudo-Dionizije govori o novim redovima anđela, čija je imena našao u Svetom pismu a zatim ih rasporedio na svoj način, od jednostavnih anđela pa do serafina. Sveti Bonaventura tumači te redove anđela kao stupnjeve u približavanju stvorenja Bogu. Tako oni mogu predstavljati ljudski hod, uzdizanje ka zajedništvu s Bogom. Za svetog Bonaventuru nema nikakve sumnje: sveti Franjo Asiški pripadao je serafskom redu, zboru serafina, to jest bio je čisti plamen ljubavi. A takvi bi morali biti i franjevci. Čitav je naš život, dakle, prema svetom Bonaventuri "put", putovanje – uzdizanje k Bogu. Ali se vlastitim snagama ne možemo vinuti do Božjih visina. Sam Bog nam mora u tome pomoći, mora nas "povući" gore. Zato je nužna molitva. Molitva – tako kaže sveti Bonaventura – je majka i izvor uzdizanja duše – "sursum actio", kaže Bonaventura. Završavam stoga molitvom, kojom on započinje svoj "Put": "Pomolimo se dakle i recimo Gospodinu našemu: 'Vodi me, Gospodine, na svome putu, i hodit ću u tvojoj istini; neka se raduje srce moje da se boji imena tvojega'" (prvo poglavlje, 1.), ovim je riječima završio svoju katehezu Benedikt XVI.
Na današnjoj audijenciji na Trgu svetoga Petra bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa srdačno pozdravio: S radošću pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način delegaciju Ministarstva turizma, župane, slikare te turističke djelatnike zajedno s varaždinskim biskupom msgr. Josipom Mrzljakom. Korizmeni hod prema muci, smrti i slavnom Kristovom uskrsnuću neka vas učvrsti u vjeri, nadi i ljubavi. Hvaljen Isus i Marija!
Danas je, 17. ožujka, u Vatikanu poslije opće audijencije srijedom darovana "pisanica od srca" papi Benediktu XVI. Riječ je o velikoj pisanici visokoj dva metra koju su ovih dana u Rimu oslikavali podravski umjetnici u maniri naive. Oslikavanje pisanica/jaja hrvatski je pučki preduskrsni običaj. Unatrag nekoliko godina velike oslikane pisanice Koprivničko-križevačka županija daruje gradovima u Hrvatskoj i inozemstvu u cilju promocije Hrvatske, podravskoga kraja i naivne umjetnosti. Projekt darivanja pisanice Svetom Ocu ostvarile su Koprivničko-križevačka županija i njezina Turistička zajednica uz pomoć Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva turizma, Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske i Varaždinske biskupije. Svečanosti je uz njihove predstavnike, nazočio i varaždinski biskup Josip Mrzljak.
Nakon opće audijencije održane u srijedu, 17. ožujka, Sveti je Otac primio izaslanstvo mjesta Romano Canavese, koje se nalazi nedaleko od Torina, a u kojemu je rođen Papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone. Tom je prigodom papi Benediktu XVI. dodijeljen naslov počasnoga građanina tog mjesta koje je Sveti Otac posjetio 19. srpnja prošle godine, tijekom ljetnoga odmora.
Papa je izrazio veliku radost zbog primitka toga naslova, jer – kako je rekao – posebnim sam osjećajima vezan uz rodno mjesto kardinala Bertonea kojega poznajem i cijenim već godinama. Upravo je svojemu državnom tajniku Sveti Otac potom ponovno izrazio svoju veliku zahvalnost za dragocjeno služenje Svetoj Stolici. Poštovanje, bliskost i naklonost, to su Papini osjećaji vezani uz ovu počast, koje je izrazio dodajući kako je to čin kojim ga se prima u veliku obitelj mjesta Romano Canavese, iako njegova prisutnost neće biti tjelesna, nego srdačna i očinska. Podsjećajući na dugu povijest vjere te općine u pokrajini Pijemont, koja započinje – kako je istaknuo Sveti Otac – krvlju mučenika, i dolazi do naših dana, Papa je pozvao na čuvanje i njegovanje pravih vrednota njihove tradicije i kulture koji svoje korijene imaju u Evanđelju. Posebno treba, uvijek novim zalaganjem, svjedočiti vjeru u raspetoga i uskrsloga Gospodina, privrženost obitelji, i duh solidarnosti. Uvijek se pouzdajte u Boga koji nikada ne napušta svoju djecu, i svojom je brižljivom skrbi blizu onima koji se zalažu za dobro, mir i pravednost – rekao je Sveti Otac.