Papa primio u audijenciju sudonike na tečaju o ispovijedi

Treba se vratiti u ispovjedaonicu, mjesto na kojemu se slavi sakrament Pomirenja, ali i mjesto na kojemu valja češće 'boraviti', kako bi vjernik pronašao milosrđe, savjet i utjehu, i kako bi osjetio da ga Bog voli i razumije – rekao je papa Benedikt XVI. svećenicima, sudionicima tečaja o sudištu koje ocjenjuje unutarnji vidik ljudskih djela, koji je organizirala Apostolska pokorničarna, a koje je Sveti Otac 11. ožujka primio u audijenciju. Papa je potaknuo nazočne da ljepotu i veličinu Gospodinove dobrote pokažu današnjim ljudima koje relativizam, koji zamračuje savjesti, stavlja na kušnju.
Ako oslabi iskustvo Boga, nestaje i osjećaj za grijeh – to je stvarnost koja se u današnje vrijeme osjeća vrlo raširenom. Ali, ako se ljudima pomogne u susretu s Bogom kao dijalogu spasenja s dobrim Ocem koji ih ljubi, obraćenje srca tada vodi do drugačijega načina života i do odricanja od zla. Glavni posrednik i sredstvo za taj susret jesu svećenik i sakrament Pomirenja. Na tim je mislima Sveti Otac razvio svoje razmišljanje pred stručnjacima i svećenicima koji su sudjelovali na spomenutome godišnjem tečaju Apostolske pokorničarne.
'Kriza' sakramenta Pokore, o kojoj se često govori, traži objašnjenje prije svega od svećenika i njihove velike odgovornosti u odgoju Božjega naroda za radikalne zahtjeve Evanđelja – napomenuo je Papa. Posebno, ona od njih traži da se velikodušno posvete slušanju sakramentalnih ispovijedi, te da hrabro vode stado kako se ono ne bi prilagodilo mentalitetu ovoga svijeta, nego kako bi znalo donositi i odluke koje idu protiv struje, izbjegavajući nagodbe ili kompromise.
Ti su kompromisi tipični za sadašnji kulturni kontekst koji je – kako je istaknuo Sveti Otac – obilježen hedonističkim i relativističkim mentalitetom koji želi ukloniti Boga s obzora života, koji ne podupire stjecanje jasne slike o uporišnim vrednotama, te ne pomaže u razabiranju dobra od zla i razvijanju ispravnoga osjećaja za grijeh. Ne smijemo, naime, zaboraviti da između slabljenja iskustva Boga i gubitka osjećaja za grijeh postoji jedna vrsta zatvorenoga kruga – upozorio je Sveti Otac.
Svećenikov se lik treba isticati u opreci s tim osobnim i zajedničkim zastranjenjima – naglasio je Papa te kao uzor na kojemu se valja nadahnjivati istaknuo svetoga Ivana Mariju Vianneyja, od kojega se – kako je rekao – može naučiti neiscrpno pouzdanje u sakrament Pokore, te ojačati sposobnosti koje su bit svećeništva, odnosno duh molitve, evanđeosko siromaštvo, osobni i intimni odnos s Kristom, i slavljenje Svete Mise, ali i snažna osobna pokornička dimenzija – dodao je Sveti Otac. Svijest o vlastitim ograničenjima i potreba pribjegavanja Božjemu milosrđu radi oprosta, radi obraćenja srca, te kako bismo bili poduprti na putu svetosti, temeljni su u životu svećenika. Samo onaj tko je prvi osjetio veličinu Božjega milosrđa, može biti njegov uvjereni navjestitelj i prenositelj. Za to je važno – pojasnio je nadalje Papa – da svećenik ima stalnu asketsku vježbu obogaćenu zajedništvom s Bogom, te da se posveti neprestanome dopunjavanju u učenju moralne teologije i humanističkih znanosti. U slobodnim uvjetima u kojima je danas moguće vršiti svećeničku službu, svećenici svoj odgovor na poziv trebaju živjeti na 'uzvišen način', jer samo onaj tko svakoga dana postaje živa i jasna prisutnost Gospodina, može kod vjernikâ pobuditi osjećaj za grijeh, ohrabriti ih i pomoći u rađanju želje za Božjim oprostom – naglasio je na koncu Sveti Otac.