Kardinal Levada o prinosu anglikanaca Katoličkoj crkvi
Uskladiti zvukove kao u nekoj simfoniji, metafora je kojom se prošlih dana poslužio
pročelnik Zbora za nauk vjere kardinal William Joseph Levada, da u svjetlu apostolske
konstitucije 'Anglicanorum coetibus', pape Benedikt XVI., pojasni anglikanski prinos
Katoličkoj crkvi, prenio je vatikanski dnevnik 'Osservatore Romano'. Govoreći na skupu
održanom u Newman centru na sveučilištu u Kingstonu, u Kanadi, ustvrdio je da će anglikanci,
koji žele uspostaviti puno i vidljivo zajedništvo s Katoličkom crkvom, „donijeti jasan
zvuk u crkveno zajedništvo, na način kako različita glazbala nekog orkestra sudjeluju
u stvaranju suglasja“. Pojašnjavajući svoje gledište rekao je da bila bi izdaja načela
i ekumenskih ciljeva kada bi se odbacilo prigrliti neku osobu, ili još više, neku
zajednicu spremnu za jedinstvo s Kristovom crkvom, dakle Katoličkom, zajedno s razlikovnim
darovima koji obogaćuju Crkvu i koji podupiru njezin „simfonijski“ pristup svijetu,
odnosno da zajedno ili ujedinjeni sviraju. Govoreći pak o procesu koji je doveo
do Apostolske konstitucije, kardinal je primijetio kako je riječ „o logičnome ishodu“
dugogodišnjega dijaloga, počevši od povijesnoga susreta 1966. godine između pape Pavla
VI. i kanterburijskog nadbiskupa Michaela Ramseya. Dodao je kako je postignuti rezultat
„jedan od plodova“ više od tridesetogodišnjeg rada Anglikansko-rimokatoličkoga međunarodnoga
povjerenstva (Arcic), koje je polučilo niz dokumenata o raznim temama vjere. Završavajući
govor, kardinal je izrazio osjećaj nade i zauzimanja koji će pratiti sljedeće napretke
na putu prema ostvarivanju težnje za punim i vidljivim jedinstvom u jednoj Crkvi,
kao potvrdni primjer navodeći ustanovljenje trećega povjerenstva za dijalog između
katolika i anglikanaca, nakon susreta između Benedikta XVI. i kanterburijskog nadbiskupa
Rowana Williamsa u studenome 2009. godine. Kardinal se osvrnuo na negativne učinke
ređenja žena biskupa na proces traženja jedinstva, pojašnjavajući kako ređenje muškaraca
„nije čista praksa nego doktrinarna narav“, stoga ono ne može biti sporedno pitanje
– zaključio je kardinal Levada