2010-03-06 18:00:19

Uz liturgijska čitanja III. korizmene nedjelje razmišlja vlč. Tadija Crnjak


Slavimo danas III. korizmenu nedjelju. I današnje evanđelje, treće korizmene nedjelje, stavlja pred nas jednu lijepu prispodobu iz stvarnog života, koju je tako lagano zamisliti. Kroz sliku neplodne smokve Isus stavlja pred nas jedan od temeljnih zahtjeva koji se nameće čovjeku vjerniku, a to je obraćenje. U tom smislu upravo je korizma jedno od onih povlaštenih vremena u životu vjernika kada želimo razmisliti malo više o svom životu, o svom odnosu prema Bogu, prema bližnjima, možemo reći o onome što je loše u mom ponašanju, što želim popraviti, obratiti.
Priča o neplodnoj smokvi vrlo je jasna. Naime, ova smokva koristi dragocjen prostor, zemlju, vinogradar se muči oko nje a ona ne rađa plodovima, možemo reći da živi kao parazit. I zato, pitanje gospodara ovog vinograda je sasvim na mjestu: Zašto da iscrpljuje zemlju? K tomu treba nadodati da vinogradar ima zaista golemo strpljenje s neplodnom smokvom jer već tri godine ona ne rađa plodom a on je još nije sasjekao, uništio.
Vjerujem da svatko od nas koji danas slušamo ovo evanđelje može kroz sliku neplodne smokve razmišljati i o svom vjerničkom životu. U slici ove neplodne smokve mogu se pronaći i ja. Bog se brine za mene poput ovog vinogradara iz današnje prispodobe. Bog mi je dao dar života, mnoge talente i lijepe mogućnosti da moj život urodi dobrim i slatkim plodovima, ali ipak sam svjedok kako se često to ne događa, nema plodova ili su vrlo sitni. Kako to često biva, donosim toliko dobrih odluka a onda kasnije nerijetko zbrajam deficite. Unatoč tomu lijepa je spoznaja da je moj Bog strpljiv, baš poput ovog vinogradara, i da mi daje vremena a i sve ono što je potrebno da moj život urodi lijepim plodovima. Mom Bogu nije stalo da me uništi nego mu je stalo da se obratim da istinski budem sretan i ja i moji bližnji.
Bog me kroz ovu prispodobu uči kolika je vrijednost strpljivosti, koja je toliko potrebna današnjem čovjeku. Ništa me ne može ispričati i opravdati kada se osorno i grubo ponašam prema bližnjemu. Dao nam svima dragi Bog strpljivosti koju on pokazuje prema nama grešnicima.
I na kraju svjesni svoje krhkosti i nestalnosti u svojim nakanama i odlukama, molimo Boga da nam i on pomogne u našim nastojanjima oko obraćenja kako ne bismo bili iskorijenjeni i uništeni. U tom smislu usmjerimo svoje misli i prema vječnosti i Uskrsu kojemu hrlimo u susret. Ljudi danas ne vole niti pričati a niti razmišljati o onome što nas, htjeli mi to ili ne, čeka jednoga dana. Mi kršćani ipak smo pozvani živjeti i s tom mišlju da ću jednog dana stati pred svog Boga koji mi je dao sve pogodnosti da budem plodan dobrim djelima.
Sv. Augustin tvrdio je da nas je Bog možda bez nas i stvarao ali nas ne može spasiti ako s njim ne surađujemo. Današnje evanđelje potvrđuje te riječi. Bog nas previše voli da bi nam učinio išta nažao, no zato si mi sami kao i drugima, nažalost, prečesto nanosimo boli i patnje. Gospodin od nas traži samo dobru volju, njegovom strpljenju nema granica. Najposlije, svatko će učeniku kod kojega se vidi velika marljivost i trud, pa makar i ne bude sve savršeno, progledati kroz prste. I ja se nadam da će Gospodin slično učiniti sa mnom kada se pojavim pred njegovim licem. AMEN RealAudioMP3







All the contents on this site are copyrighted ©.