Znanstveni skup o Matteu Ricciju

„U svemu sam se prilagodio njima“ pod tim se geslom na Papinskome sveučilištu Gregoriana jučer odvijao studijski dan o isusovcu Matteu Ricciju. O liku isusovca koji je postao „Kinez među Kinezima“, govorilo se s raznih gledišta, polazeći od inkulturacije sve do njegove važnosti u sadašnjoj evangelizaciji Kine.
U tome posvemašnjem prilagođavanju ključ je za upoznavanje Mattea Riccija. U tomu je njegov hod i probijanje zavjese nepovjerenja koja je dijelila njegov od okružujućega svijeta. Otac Gianfranco Ghirlanda, rektor Papinskoga sveučilišta Gregoriana, pojasnio je „kalup apostolskog pristupa koji je Matteo Ricci prvi primijenio“. On se približava onome što danas nazivamo 'dijalogom između kultura' i 'međureligijskim dijalogom' pa čak i vjerskom inkulturacijom. Otac Ghirlanda je nazvao Riccija „neophodnim uporištem“ zbog posebnosti apostolskoga zvanja Družbe Isusove kao i zbog misijskog kalupa koji je osmislio i dovršio s „bolom, patnjom, znojem i marljivošću“. Rektor je istaknuo vezu između Mattea Riccija i sveučilišta Gregoriana, koja je naslijedila Rimski kolegij, gdje je Ricci studirao od 1573. do 1577. godine. Njegov je lik sve do danas uzor za upoznavanje drugih religija i kultura.
O „drugome“ je upravio govorio don Mario Florio, profesor na teološkome institutu u Markama; govoreći o Riccijevu životu u Kini opisao je razvoj metode inkulturacije, shvaćene kao „ dinamičnog procesa u interaktivnome odnosu s drugim“. Zaista, njegova izvornost je u tome što on nije krenuo od „unaprijed pripremljenog plana“ ili „već postojeće strategije“, nego od djelovanja koje je zahtijevalo „znatnu sposobnost slušanja drugoga, neosvrtanje na osobni kulturni identitet, što je pravo 'osiromašenje' vlastite osobnosti, uključujući kršćansko življenje, radi stvaranja plodnoga prostora za inkulturaciju kršćanske poruke. Postati Kinez među Kinezima ostvarilo se učenjem jezika i kulture, oblačenjem sivoga odijela budističkih monaha i nošenjem brade i brijanjem glave, novim stilom života koji bolje odgovara onome na što je Pavao VI. podsjetio u enciklici 'Evangelium nuntiandi' govoreći o evangelizaciji polazeći od osobe i „uvijek se vraćajući odnosima između osoba, te njih i Boga“. Tako je Matteo Ricci postao „kulturalni posrednik“ koji „zna polazeći od drugoga vrjednovati kršćansku poruku koju želi prenijeti“ i koji u „simboličnim klancima“ – jezik ali i zapadna kultura u kojoj je odrastao – pronalazi znakovito razuzlavanje.
O Riccijevu značenju za sadašnju evangelizaciju Kine govorio je Augustin Tsang Hing-to, profesor na sveučilištu u Tajvanu, podsjetivši kako je Matteo Ricci bio „čovjek dijaloga“, životnoga, radnog i teološkog dijaloga koji je predstavljen u knjizi „Pravi pojam o Bogu“. Profesor je nakon pohvale Riccijeve metode govorio o ogromnome napretku Kine i unutarnjim teškoćama koje ne pogoduju evangelizaciji.