Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji

U jučerašnjem nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji, pred više desetaka tisuća okupljenih vjernika na Trgu svetoga Petra, Papa je uputio dva tjeskobna apela: za sigurnost kršćana u Iraku, koji su prošlih dana podnijeli brojne atentate, te za solidarnost s čileanskim stanovništvom koje je nastradalo u potresu. Komentirajući nedjeljno evanđelje, pozvao je sve na ustrajno razmišljanje evanđelja, naročito u korizmenom vremenu.
Papa je izrazio „duboku žalost“ zbog „tragičnih vijesti o nedavnim ubojstvima nekih kršćana u Mossulu, očitujući također „živu zabrinutost“ zbog „događaja nasilja, počinjenih u ispaćenoj iračkoj zemlji protiv golorukih osoba raznih vjerskih zajednica“. Papa je i tijekom duhovnih vježbi u Vatikanu, koje su završile u subotu, sa zabrinutošću pratio vijesti iz Iraka. U danima duboke sabranosti molio sam za sve žrtve tih atentata, a danas se želim duhovno ujediniti u molitvi za mir i uspostavljanje sigurnosti, koju je potaknulo Biskupsko vijeće pokrajine Ninive. Osjećajno sam blizak svim kršćanskim zajednicama u cijeloj zemlji – kazao je Benedikt XVI.
U ovoj „osjetljivoj političkoj situaciji kroz koju prolazi Irak“, Papa se obratio civilnim vlastima, „da učine sve kako bi stanovništvu jamčili sigurnost, posebice „vjerskim manjinama koje su najranjivije“. Želio bih da se ne popusti napasti te da se privremeni i stranački interesi stave ispred nepovredivosti i temeljnih prava svakoga građanina. Naposljetku potičem međunarodnu zajednicu, dok pozdravljam Iračane nazočne na Trgu, da se potrudi dati Iračanima budućnost pomirbe i pravde, a s pouzdanjem od svemogućega Boga molim dragocjeni dar mira – kazao je Papa, potom se osvrnuo na čileansko stanovništvo, pogođeno potresom u noći između petka i subote, koji je prouzrokovao brojne gubitke ljudskih života i ogromne materijalne štete. Molim se za žrtve i u duhu sam blizak osobama koje je pogodila ta teška nesreća; za njih molim od Boga olakšanje u patnji i hrabrost u ovoj nevolji. Uvjeren sam da neće pomanjkati solidarnosti brojnih, napose crkvenih organizacija – istaknuo je Sveti Otac.
Komentirajući evanđelje druge korizmene nedjelje, koje pripovijeda o Isusovu preobraženju; taj izvanredan događaj koji se – kako je rekao – postavlja kao „ohrabrenje u nasljedovanju Isusa“, zahtijeva nijekanje samoga sebe i svakodnevno prihvaćanje vlastitoga križa. Tri su učenika koji prisustvuju događaju shrvani snom – istaknuo je Papa – a to je obilježje onoga tko, premda je promatrač božanskih čuda, ipak ne shvaća. Jedino borba protiv tromosti, koja ih je svladala, omogućuje Petru, Jakovu i Ivanu da vide Isusovu slavu. Ali iznimni događaj svršava i pred očima apostola je sam Isus: a to je sve što je dano učenicima i Crkvi svih vremena – ustvrdio je Papa – a to je ono što mora biti dostatno na putu. On je jedini glas koji treba slušati sve dok ne bude „preobrazio naše bijedno tijelo da ga uobliči sa svojim slavnim“. Papa je podsjetio na Petrov zahtjev da ostanu na brdu Tabor jer je „lijepo“: taj izraz često odgovara našim željama za Gospodinovim utjehama. Ali Preobraženje nam govori kako radosti koje Bog sije u životu nisu odredište, nego su svjetla koja nam daje na zemaljskom hodočašću, da samo Isus bude naš zakon i da njegova riječ bude kriterij koji vodi naš život – ustvrdio je Papa.
Na koncu, Papa je pozvao sve da u korizmenom vremenu ustrajno razmišljaju evanđelje, a posebno se obratio svećenicima: „Želio bih, još uz to, da pastiri u ovoj svećeničkoj godini doista budu ispunjeni riječju Božjom, stvarno ju upoznaju, dotle zavole da im ona daje život i oblikuje njihovu misao – zaključio je Benedikt XVI.
Jučer je dakle na Trgu svetoga Petra bila prisutna skupina iračkih kršćana, koji su čuli Papin apel i sudjelovali u molitvi 'Anđeo Gospodnji. U ime sve svoje kršćanske braće u Iraku, Papi su izrazili bol zbog svega što se zbiva u Iraku, a zahvalni su Svetome Ocu i svima koji mole za njih. Govoreći o stanju kršćanske zajednice u Iraku, prije svega željeli su zahvaliti Svetome Ocu. Od srca mu zahvaljujemo na ovim riječima i na osjećaju blizine s iračkim kršćanima – rekli su govoreći za naš radio. A na upit kako kršćani žive u Iraku, rekli su kako je situacija zaista jako teška. Ako irački kršćani iziđu iz svojih kuća, ne znaju hoće li se moći vratiti. Ima sveučilištaraca u Mossulu koji ne mogu učiti niti pohađati sveučilište. Ovdje smo i molimo za cijeli irački narod; molimo za mir, a to je naša poruka svijetu – kazao je jedan hodočasnik.
Na primjedbu kako ih je Sveti Otac pozdravio, a na upit kako se osjeća kršćanska zajednica, rekao je kako je molitva Križnog puta postala stvarna molitva iračkih kršćana, mi je svakodnevno živimo. Nosimo svoj križ i slijedimo Isusa. Zahvalni smo Papi i svim kršćanima koji mole za nas, sve ih u molitvi osjećamo bliskima, a osjećamo da nismo sami u Iraku. Papin pozdrav je za nas dodatna snaga. Na jednome je transparentu pisalo da ne možemo više izdržati. Željeli smo očitovati svoj umor. Mi smo puni nade, ali kada stvarnost postane dramatična, naravno da se osjeti umor. Stvarno nam je bilo potrebno Papino ohrabrenje, ono nam je dalo novu snagu – zaključio je hodočasnik.