Duhovne vježbe u Vatikanu

Papa Benedikt XVI. i Rimska kurija već peti dan obavljaju duhovne vježbe. Voditelj duhovnih vježbi don Enrico dal Covolo peti je dan nazvao „kristološkim“, jer je bio usredotočen na Kristov poziv prvim učenicima te na lik salezijanskoga teologa don Guseppea Quadrija, kojeg je Benedikt XVI. nedavno proglasio časnim. Papa je često govorio o značenju poziva Isusovih učenika. Vjerojatno brojni i među nevjernicima poznaju slavni scenografske elemente kojima Evanđelja uokviruju početak Crkve. Skupina ribara nalazi se na obalama Teberijdskog jezera, nervozni i umorni nakon neuspjela noćnog ribarenja, a neki neznanac pojavi se na obali, Nazarećanin, kojeg Andrija, jedan od protagonista, zanosno predstavi svome bratu Petru: Našli smo Mesiju. Potom je uslijedio čudesni ulov koji je – pojasnio je Papa – napunio mreže i naročito srce odabrane skupine koja još nije znala da će od toga trenutka njezina sudbina „biti tijesno vezana uz Isusa“.
Tako je započela avantura apostola, susretom osoba koje se uzajamno otvaraju. Počinje za učenike izravno upoznavanje Učitelja. Oni zaista neće morati naviještati neku ideju, nego će biti svjedoci osobe. Prije nego su poslani naviještati, morali su biti s Isusom, s Njim uspostaviti osobni odnos – kazao je Papa 22. ožujka 2006. godine. Biti s Kristom prije nego ga se naviješta, Sveti Otac jako puno ističe zajedništvo s Kristom. Apostol je poslanik – primijetio je Sveti Otac – ali je još prije „stručnjak“ za Isusa. To je sa svim svojim granicama, jer se Kristov poziv prvim apostolima ne razlikuje od poziva koji upućuje svakoj osobi. Dvanestorica nisu bili savršeni ljudi, odabrani zbog njihove moralne i vjerske besprijekornosti. Zasigurno su bili vjernici, puni poleta i žara, ali s ljudskim granicama, katkada čak ozbiljnim. Isus ih dakle nije pozvao jer su već bili sveti, nego zato da postanu sveti, isto kako poziva nas i sve kršćane – istaknuo je Benedikt XVI. 15. lipnja 2008. godine.
Govoreći o pozivu apostola, Papa je istaknuo kako nije utemeljeno „individualističko“ tumačenje Kristova navještaja, kako to smatra veliki liberalni teolog Adolf von Harnack. To tumačenje – primijetio je Sveti Otac – shvaća Kristov dolazak kao čin povezan sa svakom osobom koja ga prihvaća, dok Isusovo poslanje – ustvrdio je Sveti Otac – ima za cilj zajednicu. Ipak njihovo poslanje nije izolirano, nego se ucjepljuje u otajstvo zajedništva, koje zahvaća cijeli Božji narod i postupno se ostvaruje, od Staroga do Novog saveza (...). Isus iz Nazareta dakle od prvoga trenutka svoje spasonosne djelatnosti teži okupiti Božji puk – kazao je Papa 15. ožujka 2006. godine.
Dvanaest apostola – kako je rekao – najočitiji su znak Isusove volje obzirom na postojanje i poslanje Crkve. Oni su jamstvo da između Krista i Crkve ne postoji nikakvo suprotstavljanje. Stoga nije s Kristovom nakanom pomirljiva krilatica koja je prije nekoliko godina bila u modi: Isus da, Crkva ne! Ne postoji Isus bez stvarnosti koju je stvorio i u kojoj se priopćava. A ta je njegova nazočnost u zajednici u kojoj nam se uvijek daje, razlog naše velike radosti. Da, Krist je s nama. Kraljevstvo Božje dolazi – ustvrdio je Papa 15. ožujka 2006. godine.
Salezijanac don Giuseppe Quadrio, čuveni teolog, smatran uzorom svećeničkoga duha, kojeg je Benedikt XVI. prije dva mjesec proglasio časnim, apostol je naših dana. Rođen 1920. godine, a preminuo 1963. U trinaestoj godini je pristupio sinovima Don Bosca. Postao je duhovni učitelj, kadar „zapaliti teologiju“, svjedoči naslov knjige koja govori o njegovoj duhovnosti. A kao i svi pravi učenici i don Giuseppe je također bio učitelj ljubavi: Sve dok je uz nas netko pati, a mi to ne primjećujemo, nismo kršćani; dok uz nas netko plače, a mi za to ne marimo, nismo kršćani (...). Sve dok u jednome narodu netko živi u polupraznim stanovima i neki u barakama ispod mostova, taj narod nema pravo zvati se kršćanskim – govorio je don Giuseppe Quadrio.