O susretu Pape s rimskim svećenicima

O životu u zajedništvu s Kristom, pokoravanju volji Božjoj radi bezrezervne ljubavi prema bližnjemu govorio je Benedikt XVI. na tradicionalnome susretu s rimskim svećenicima na početku korizme. U govoru zasnovanom na Poslanici Hebrejima, Papa je istaknuo praktične posljedice Kristova kraljevskog svećeništva za svaki posvećeni život. Svećenik izbliza mora poznavati Boga ako želi biti Božji čovjek, mora živjeti u zajedništvu s Kristom. Papa je pozvao svećenike da budu posrednici, da čovjeka vode Bogu, otkupljenju. Ali da to može činiti, svećenik se mora prepustiti Bogu da ga vodi za ruku, mora ući u otajstvo ljubavi.
Naš bitak, naš život, naše srce mora do te mjere biti učvršćeno u Bogu da iz njega ne izlazimo i da se to ostvaruje, jača iz dana u dan bar kratkim molitvama u kojima se povezujemo s Bogom i postajemo sve više njegovi ljudi živeći s njim u zajedništvu da možemo o njemu govoriti i prema njemu usmjeravati ljude – ustvrdio je Benedikt XVI.
Poput Krista, svećenik je pozvan da uđe u ljudsku bijedu, da na sebe uzme patnje povjerenih mu osoba. Govoreći o istinskome humanizmu očitovanome po Kristu rekao je kako je njegovo srce uvijek pričvršćeno u Bogu i uvijek gleda Boga, uvijek je u razgovoru s Bogom, a istovremeno nosi cijelo biće; sva ljudska patnja ulazi u muku, govoreći, gledajući ljude koji su bez pastira maleni – istaknuo je Papa dodajući da tu patnju vidimo u Kristovim suzama, u tjeskobi u Getsemanskome vrtu, u vapaju na križu. Sva ta patnja nije nešto što je „uz njegovo veliko poslanje“. On ustvari upravo tako prinosi žrtvu, biva svećenik. S pravom govorimo da Isus nije prikazo Bogu nešto, nego sebe, a to se prikazivanje upravo ostvaruje u samilosti koja preobražava patnju svijeta u molitvu i vapaj Ocu – ustvrdio je Sveti Otac.
U tome smislu – kako je rekao – sve su naše samilosti i patnje ovoga svijeta, udaljenoga od Boga, svećenički čin, prikazivanje. Stoga je naglasio suglašavanje s voljom Božjom. To pokoravanje predstavlja „istinu našega bitka, ono je istinska sloboda“. Isus je, noseći čovjeka, ljudsko biće, u sebi i sa sobom u suglasju s Bogom, u savršenoj poslušnosti, odnosno u savršenom usklađivanju između dvije volje, otkupio nas, a otkupljenje je proces nošenja ljudske volje u zajedništvo s božanskom voljom – ustvrdio je Benedikt XVI.
Papa je također govorio o svećeničkome liku Melkizedeka. S njim – primijetio je Papa – poganin ulazi u Stari zavjet. U tom se tajanstvenome liku očituje istinsko štovanje Boga. Poganstvo je dakle na putu prema Kristu. To znači da je Krist apsolutna Božja novost i da je istovremeno nazočan u cijeloj povijesti, a preko povijesti ususret Kristu ide ne samo povijest izabranoga naroda koju je Bog želio pripremiti, u kojoj se objavljuje Kristovo otajstvo, nego se i preko poganstva priprema Kristovo otajstvo, putovi idu prema Kristu, a On u sebi nose sve – zaključio je Benedikt XVI.