Duhovne vježbe obnavljaju život

U karmelićanskome samostanu nedaleko Rima u tijeku je (od 18. do 20. veljače) 24. skupština Talijanskoga saveza 'Duhovne vježbe', koja se održava na temu „Božja riječ i duhovne vježbe: od sinodskih tema do jakih vremena Duha“. Osvrnuvši se na važnost i značenje duhovnih vježbi u razgovoru za našu radio postaju kardinal Salvatore De Giorgi, predsjednik saveza, rekao je da su duhovne vježbe, kako je već pisao papa Pio XI. u enciklici „Mens nostra“, terapija za najveću bolest našega doba: grčeviti, grozničavi, iscrpljujući nemir svakodnevnoga života. One su istinska okrjepa za dušu, a omogućuju lakše poniranje u sebe i razmišljanje o bitnim životnim pitanjima: tko smo, odakle dolazimo, kamo idemo, zašto živimo? Duhovne su vježbe dakle jako dobra škola za ljudski i kršćanski odgoj – ustvrdio je kardinal De Giorgi.
Na primjedbu kako brojni mladi uopće ne znaju što su duhovne vježbe, ustvrdio je da duhovne vježbe u posljednjim godinama sve više privlače mlade. U Torinu je u okviru saveza utemeljena udruga mladih, nazvana Vjetar, koji ne samo da obavljaju duhovne vježbe nego ih promiču i vode. Mladima treba predstaviti duhovne vježbe kao pripremu sličnu pripremi nogometaša, koji uvijek moraju biti spremni za odigravanje utakmice. Riječ je dakle povlačenju iz uobičajene sredine i odricanju od redovitih zanimanja poradi, u odnosu na svakodnevni, dubljega, sabranijeg i opuštenijeg susreta s Bogom; pred Bogom sam sa svojim problemima. To je moguće samo pod utjecajem Duha Svetoga, koji je istinski protagonist duhovnih vježbi, i posredstvom duhovnoga vođe. Duhovne vježbe trebaju voditi do razabiranja, odnosno spoznaje i stvarnoga vrjednovanja onoga što smo pred Bogom i onoga što Bog od nas želi, do sve savršenijega pročišćavanja srca pomoću sakramenta pomirenja, do obraćenja života, koje se nikada sasvim i savršeno ne ostvaruje te do potpore izvršavanju vlastitoga poslanja u Crkvi i svijetu – istaknuo je kardinal De Giorgi.
Govoreći o povijesti duhovnih vježbi rekao je kako bi se moglo reći da nastaju s Isusom, naročito u 40 dana provedenih u pustinji, prije početka javnoga propovijedanja, kao i u trenutcima odmora na koji je pozivao učenike: „Dođite u stranu, na osamljeno mjesto i odmorite se malo“. Prave duhovne vježbe bile su uoči Pedesetnice, kada su s Marijom apostoli molili očekujući silazak Duha Svetoga. Osobito je sveti Ignacije Lojolski razradio metodu duhovnih vježbi kuju su pape jako cijenili, a primjenjuju je svećenici, redovnici i laici – zaključio je kardinal De Giorgi.