Veličina humanosti određuje se u njezi bolesnika – istaknuo je Benedikt XVI. na blagdan
Gospe Lourdske u homiliji na svetoj misi u bazilici svetoga Petra za Svjetski dan
bolesnika. Osvrćući se na Papine riječi o patnji, otac Federico Lombardi, ravnatelj
Tiskovnoga ureda Svete Stolice i Vatikanskog televizijskoga centra, u uvodniku informativnoga
tjednika Televizijskoga centra 'Ocatava Dies', pita se: Prihvaćena i prikazana patnja,
besplatno i iskreno dijeljenje, zar nisu možda čudesa ljubavi? Tko dugo ostaje u blizini
trpećih osoba, poznaje tjeskobu i suze, ali i čudo radosti, plod ljubavi. S pravom
je Sveti Otac želio svečano slaviti i osobno predvoditi svetu misu za Dan bolesnika,
također osobno istaknuti prava čuda, to jest znake koji pobuđuju divljenje, jer dublje
osvjetljavaju beskrajnu stvarnost ljudske patnje – stoji u uvodniku. Zar Krist
nije trebao trpjeti i tako ući u slavu? – govori Isus ojađenim učenicima iz Emausa.
Ako je bila potrebna tako velika njegova patnja da očituje Božju ljubav, onda i mi
shvaćamo da je patnja mjesto gdje se ljubav – žestoko prokušana – jače i čišće očituje.
U slabosti teškoga bolesnika sve je očitije da je odnos ljubavi, dane i primljene,
istinska objava o smislu života svedenoga na osnovno; ništa drugo više nije važno
– tvrdi otac Lombardi. Ne znamo bi li se svijet mogao zamisliti bez patnje. U našem
je ima previše, ona nije samo u čovjeku nego je i u Božjem srcu i može očitovati ljubav.
Može li se bez Boga i bez Kristova križa shvatiti i živjeti tajanstveni smisao patnje?
Veoma je teško, a možda i nemoguće. Stoga je patnja bitna sastavnica života i crkvene
službe, za spas nade svijeta – zaključio je otac Lombardi