Uz liturgijska čitanja VI. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Denis Barić
Draga braćo i sestre! Ove nas nedjelje Isus poziva na visoravan ponad Genezaretskoga
jezera, kako bismo se zajedno s njegovim učenicima otvorili slušanju znamenitoga govora
na Gori. Neobičnost njegova Govora leži u činjenici što je Isus u svega nekoliko trenutaka
u njemu pozornost od velikih i važnih, poznatih i utjecajnih, skrenuo na one koji
su dragi Bogu - na siromašne, zaplakane, gladne i prezrene. Mnogi su slušajući taj
govor dijelili uvjerenje onih kako Isus pripada u krug buntovnika, onih koji pošto
poto žele vrjednote življenja i ophođenja izokrenuti naopako. Iako vremenski dalek,
taj isti Govor nailazi na aktualnost i u današnjem vremenu, u životu i djelovanju
suvremenoga čovjeka. No, pritom ne znam da li bi Isus danas Govor započeo s višestrukim
ponavljanjem riječi Blago vama, ili pak Jao vama. Bez ikakvih primjesa moralizatorskoga
tumačenja i vađenja iz konteksta, Isus je jasno ukazao na potrebu prigibanja naše
pozornosti, riječi i djela na ono marginalno, što nam se često puta čini da je posao
nekog drugog, a zapravo to marginalno čeka nas, želi biti prepoznato u našem vjerničkom
hodu i djelovanju. I baš zato, blaženstva su izazov i poziv na življenje, jer ukoliko
ne živimo blaženstva pitanje je vjerujemo li uopće u Krista. Ako mu pak ne vjerujemo,
onda je sve što činimo uistinu utopija. Stoga nije čudno što će mnogi ove Isusove
riječi satkane u poznati govor na Gori nazvati kršćanska magna carta, baš zbog Isusove
upućenosti na one koji prepoznaju kušnje, križeve, patnje, trpljenje, štoviše one
koji ih prihvaćaju - velika je njihova plaća na nebu. Poznato nam je, braćo i
sestre, kako je za uspinjanje na visoravan potrebna snaga, puno odricanja, ali iznad
svega htijenje, željeti biti dionikom novosti koju donosi živi Bog. Iako nam se silaženje
s visoravni čini lakšim i prihvatljivim, ono biva teže ukoliko smo preuzeli na sebe
obvezu da blaženstva zažive u nama i po nama. No, iznad svega važno je da osvijestimo
sebi i drugima oko nas kako blaženstva nisu obveza, prijetnja, već ponuda koja daje
prostora da Božje kraljevstvo u osobi Isusa Krista zaživi u nama. Pitajmo se kao
vjernici koga bi to Isus danas oblaženio? Nadam se kako neću pretjerati ako istaknem
da su to zacijelo oni koji se unatoč siromašnoj korici svagdanjega kruha nisu prestali
odricati za potrebe drugih i na taj način pokazati ljubav prema bližnjima i prema
Crkvi. Blaženima danas treba zvati i one koji bez obzira na skandale i neugodna predbacivanja
Crkvi nisu prestali živjeti vjeru, te koji se zbog toga nisu odmetnuli od Crkve. To
su i oni koji unatoč obiteljskih nesuglasica ne prestaju vjerovati u obiteljske vrjednote
i žrtvovati se da iste, unatoč svemu, žive u svom životu. Stoga želim moliti danas
zajedno s vama: Bože, pomozi nam živjeti blaženstva ovdje na zemlji kako bismo postali
dionicima velike povelje Božje dobrote među braćom ljudima i našim bližnjima.