Na svršetku opće audijencije Papa primio luteransko izaslanstvo

Na svršetku jučerašnje opće audijencije Papa se susreo s izaslanstvom evangeličke luteranske Crkve u Americi. Podsjećajući na dosad postignute rezultate u dijalogu između katolika i luterana Sveti je Otac poželio nove korake na putu punoga i vidljivog jedinstva između kršćana. Rekao je kako je od samoga početaka svoga pontifikata bio ohrabren činjenicom da su se „odnosi između katolika i luterana nastavili razvijati, naročito na razini stvarne suradnje u službi evanđelja“. Sveti je Otac podsjetio kako u enciklici „Da svi budu jedno“ Ivan Pavao II., misleći na odnose između katolika i luterana, govori o „ponovno nađenome bratstvu“. Želja je Benedikta XVI. da taj stalni dijalog, bilo u Sjedinjenim Državama bilo na međunarodnoj razini, može doprinijeti razvoju dosada postignutih sporazuma“.
Ostaje važna zadaća – rekao je Papa – da se prihvate rezultati katoličko-luteranskoga dijaloga, koji je, obećavajući puno, započeo nakon II. vatikanskog sabora. Da bi se gradilo na onome što je od toga trenutka ostvareno, duhovni ekumenizam mora biti ukorijenjen „u žarkoj molitvi i obraćenju Kristu, izvoru milosti i istine“. Papa je ponovio želju Ivana Pavla II. spominjući korake učinjene tijekom njegova pontifikata na putu „punoga i vidljivog jedinstva između kršćana“. Raspoložimo se biti otvoreni Gospodinu – potaknuo je Benedikt XVI. podsjećajući na riječi Ivana Pavla II. koje je 26. rujna 1985. godine izgovorio na audijenciji biskupima Luteranske crkve iz Amerike– tako da On iskoristiti ovaj susret za svoje ciljeve, da postigne jedinstvo koje želi. Neka nam Gospodin pomogne – kazao je Papa – da u bogatstvo pretvorimo sve što je do sada ostvareno i da to razvijamo.
Jučer je u sjedištu Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana završio trodnevni simpozij o ekumenizmu. Raspravljalo se o rezultatima četrdeset godišnjega ekumenskog dijaloga između katolika, luterana, anglikanaca, reformiranih i metodista, s ciljem pronalaženja novih putova prema jedinstvu nakon gotovo 500 godina razdvojenosti. Govoreći o razjedinjenim kršćana u razgovoru za našu radio postaju Kathryn Johnson, zamjenica glavnoga tajnika za ekumenska pitanja Svjetske luteranske federacije, rekla je kako Reforma nije željela radikalan rascjep u životu kršćana tijekom gotovo 500 godina: Luter nije imao tu nakana. Uvjerena sam da mi, na neki način, imamo ovu posebnu odgovornost: on se, u stvarnosti, sve dok je bilo moguće uvijek smatrao, po brojnim vidicima, dijelom Katoličke crkve, što se ne može reći za za Johna Wesleya ili za Kalvina, koji su došli poslije, kada je podjela postala stabilna. Sa suprotnim osjećajima se približavamo 500. obljetnici podjele: sjećajući se nekih svjedoka evanđelja, ali i s osjećajem kajanja i žaljenje poradi brojnih načina kako smo izvodili našu podjelu. Upravo stoga nećemo slaviti 500. obljetnicu: reći ćemo da ju obilježavamo podsjećaju na neke vidike, ali s ekumenskom sviješću i teškoćama koje je podjela unijela u život Crkve – ustvrdila je Johnson.
Na primjedbu kako je prije deset godina potpisana zajednička izjava o opravdanju, rekla je kako deset godina nije ništa u odnosu na pet stotina godina povijesti o kojoj smo govorili. Vjerujem da se ne može smatrati iznenađujućim to što još proučavamo značenju toga dokumenta. Rekli smo da u toj ključnoj točki ne nalazimo ništa za osudu, jedni u drugima. Mi luterani još nastojimo sve to usvojiti: sigurno se među nama mogu slušati govori ili katehetska i teološka predavanja koja nisu sasvim prihvatila činjenicu da više ne ponavljamo te osude. Mi sve to usvajamo i molimo se da pronađemo put za suočavanje s ovim novim odnosima. U okviru dijaloga nastavljamo proces prihvata: stručnjaci za Bibliju zajedno s metodistima i reformiranima rade na prihvatu poruke opravdanja i uključe je u biblijski kontekst zasnovan na ekumenizmu. Zajedno radimo na ekumenskom značenju ove 500. obljetnice, a u našem novom dijalogu sučeljavamo se s temama krštenja i rasta u zajedništvu. Nije riječ, prvenstveno, o dijalogu o krštenju nego o dijalogu koji ozbiljno razmatra uzajamno priznavanje krštenja da iz toga možemo izvući poticaje za rast u zajedništvu, koje se upravo može ostvariti na toj osnovi – ustvrdila je Johnson.
Na upit o dijalogu među običnim vjernicima, rekla je kako bi ekumenski pokret bio daleko naprijed kad bi imala odgovor na to pitanje. Jedino smo sigurni da je jako važna teološka izobrazba: ako se to učini s lokalnim klerom, onda će oni sami moći promijeniti život pojedinih udruženja. Želimo surađivati s novim vođama na biskupskoj razini, bilo bi nam drago kad bismo ekumensku izobrazbu vršili na raznim razinama. Ali još uvijek se osjeća jako velika razlika, jer se iskustvo osoba koje su u okviru svoje obitelji živjele u ekumenskoj različitosti te imale pozitivno ekumensko iskustvo u svojoj Crkvi smatra prigodom i izazovom za njihove zajednice – zaključila je Kathryn Johnson.