Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 7. veljače 2010.

Papa Benedikt XVI. se u jučerašnjem nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja osvrnuo na nedjeljna liturgijska čitanja koja govore o Božjem pozivu. Draga braćo i sestre, liturgija ove pete nedjelje kroz godinu predstavlja nam temu Božjeg poziva. U divnom viđenju, Izaija se našao pred licem tri put svetoga Gospodina i obuzet je velikim strahom i dubokim osjećajem svoje nedostojnosti. Ali serafin čisti njegova usta žeravom i briše njegov grijeh te on, osjetivši se spremnim odgovoriti na poziv, kliče: "Evo me, mene pošalji!" Isti slijed osjećaja prisutan je i u izvješću o čudesnom ribolovu, o kojem govori današnji ulomak iz Evanđelja. Pozvani od Isusa baciti mreže, usprkos tome što čitavu noć nisu ništa ulovili, Šimun Petar i drugi apostoli, povjerovavši u njegovu riječ, uloviše mnoštvo riba. Pred tim čudom, Šimun Petar se ne baca Isusu u zagrljaj kako bi time izrazio radost zbog neočekivanog ulova, već se, kao što izvješćuje evanđelist Luka, baca pred njegove noge govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Nato ga Isus poče bodriti: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!"; i, ostavivši sve, on pođe za njim, kazao je Sveti Otac.
Pavao također, podsjećajući da je bio progonitelj Crkve, govori kako je nedostojan zvati se apostolom, ali priznaje da je milost Božja učinila u njemu čuda i, usprkos vlastitim ograničenjima, povjerila mu zadatak i čast propovijedati evanđelje. U ta tri iskustva vidimo kako istinski susret s Bogom potiče čovjeka prepoznati vlastito siromaštvo i nedostojnost, vlastito ograničenje i vlastiti grijeh. Ali, usprkos toj krhkosti, Gospodin, bogat milosrđem i oproštenjem, preobražava čovjekov život i poziva ga slijediti. Poniznost koju su posvjedočili Izaija, Petar i Pavao poziva sve one koji su primili dar Božjeg poziva da se ne usredotočuju na vlastita ograničenja, nego da svoj pogled čvrsto upru u Gospodina i na njegovo iznenađujuće milosrđe, kako bi obratili srce i nastavili, s radošću, "ostavljati sve" zbog Njega. On, naime, ne gleda ono što je važno za čovjeka: "čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu" (1 Sam 16,7), ljude, istina, siromašne i slabe, ali koji vjeruju u Njega i postaju neustrašivi apostoli i navjestitelji spasenja, istaknuo je Papa.
U ovoj Svećeničkoj godini, molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju i da oni koji osjete Gospodinov poziv slijediti ga, nakon potrebnog razaznavanja poziva, znaju odgovoriti velikodušno, ne uzdajući se u vlastite snage, nego otvarajući se djelovanju milosti. Na osobit način, pozivam svećenike da ožive svoju velikodušnu raspoloživost odgovoriti svakoga dana na Gospodinov poziv istom onom poniznošću i vjerom kojom su to učinili Izaija, Petar i Pavao. Svetoj Djevici povjeravamo sva zvanja, osobito ona za redovnički i svećenički život. Neka Marija u svakom probudi želju izgovoriti vlastiti "da" Gospodinu s radošću i punim predanjem ovim je riječima završio svoj podnevni nagovor Benedikt XVI., a poslije motive Anđeo Gospodnji podsjetio je na Dan života koji se slavi u Italiji i diljem svijeta.
Danas se u Italiji slavi Dan života. Rado se pridružujem talijanskim biskupima i njihovoj poruci na temu "Snaga života, izazov u siromaštvu". U sadašnjem razdoblju gospodarskih teškoća, još se dramatičnijim pokazuju oni mehanizmi koji, rađajući siromaštvo i stvarajući snažne društvene nejednakosti, ranjavaju i povrjeđuju život, pogađajući prije svega najsiromašnije i najranjivije. Ta situacija, stoga, potiče promicati cjeloviti ljudski razvoj kako bi se pobijedila bijeda i potreba i prije svega podsjeća kako čovjekov cilj nije blagostanje, već sam Bog i da ljudski život treba braniti i jačati u svim njegovim stadijima. Nitko, naime, nije gospodar vlastitoga života, već smo svi pozvani čuvati ga i poštovati, od trenutka začeća pa do prirodne smrti, kazao je na kraju svog nagovora Papa.