Posvećeni život je znak besplatnosti i ljubavi u društvu koje je u opasnosti da se
uguši u vrtlogu kratkotrajnoga i dobiti – ustvrdio je Benedikt XVI. u jučerašnjoj
homiliji na Večernjoj molitvi u bazilici svetoga Petra na blagdan Gospodinova prikazanja
kada se u čitavoj Crkvi moli za zvanja posvećenoga života. Klanjanje i euharistijski
blagoslov, pjevana večernja i razmišljanje u tišini jučerašnje su slike vatikanske
bazilike sabrane u molitvi s Papom, na blagdan Gospodinova prikazanja u hramu, XIV.
dan posvećenoga života. Obraćajući se nazočnim redovnicama i redovnicima Papa je istaknuo
kako redovničko zvanje svjedoči izobilje besplatne Stvoriteljeve ljubavi te uzajamno
traženje između Boga i čovjeka. Posvećena osoba, sama po sebi, takoreći predstavlja
most prema Bogu za sve one koji ju sretnu, opomena je i usmjerenje. To je zahvaljujući
posredovanju Isusa Krista, koji je Očev posvećeni. On je temelj. On, koji je dijelio
našu krhkost, da bismo i mi mogli sudjelovati u njegovoj božanskoj naravi – kazao
je Sveti Otac. Govoreći kako je bitno zahvaljivati Gospodinu za posvećeni život,
rekao je da bi svijet bio puno siromašniji da njega nije bilo. Zanemarujući površne
procjene svrhovitosti, posvećeni je život važan upravo zbog toga što je znak besplatnosti
i ljubavi, tim više u društvu koje je u opasnosti da se uguši u vrtlogu prolaznog
i probitačnoga. Posvećeni život, naprotiv, svjedoči izobilje ljubavi koja potiče na
gubljenje života kao odgovor na izobilje Gospodinove ljubavi, koji je poradi nas prvi
izgubio svoj život– pojasnio je Benedikt XVI. Govoreći pak o križu, izvoru čiste
i vjerne ljubavi, Papa je istaknuo kako nije dovoljan cijeli život za uzvrat za ono
što je Krist i što je za nas učinio, te da je svakodnevni hod u Isusu snaga u trenutku
kušnje. Posvećeni život ostaje povlaštena škola skrušenosti srca, poniznoga priznavanja
vlastite bijede, ali, jednako tako, ostaje škola pouzdanja u Božje milosrđe, u njegovu
ljubav koja nikada ne napušta – istaknuo je Sveti Otac. Papa je ustvrdio da „posvećene
osobe kušaju milost, milosrđe i Božje praštanje ne samo za sebe, nego i za braću,
budući da su pozvane nositi u srcu i u molitvi tjeskobe i očekivanja ljudi, posebice
onih koji su daleko od Boga“. Osvrćući se izravno zajednicama koje žive u klauzuri,
rekao da one sa svojom osobitom obvezom vjernosti Gospodinu, u prebivanju pod križem,
često obavljaju vikarsku ulogu, sjedinjenje s Kristom Muke, uzimajući na sebe patnje
i kušnje drugih i radosno prikazujući sve za spas svijeta. Govoreći pak o posvećenim
osobama koje „osjećaju teret svakodnevnoga umora“, rekao je kako misli na stare redovnike
i redovnice, na bolesne, na one koji u svome apostolatu nailaze na poteškoće... Nitko
od njih nije beskoristan, jer ih Gospodin pridružuje prijestolju milosti. Oni su zaista
dragocjen dar za Crkvu i za svijet, žedan Boga i njegove riječi. Papa je naposljetku
potaknuo na posvemašnje sebedarje Kristu u Svećeničkoj godini, posebnoj prigodi za
svećenike redovnike da osnaže put posvećenja, a poželio je da za sve redovnike bude
kao poticaj da žarkom molitvom prate i podupiru svoju službu. Papa je naposljetku
pozvao sve svećenike redovnike na međunarodni susret svećenika koji će se održati
u lipnju.