2010-02-03 18:09:45

Blagdan Gospodinova prikazanja u hramu


Posvećeni život je znak besplatnosti i ljubavi u društvu koje je u opasnosti da se uguši u vrtlogu kratkotrajnoga i dobiti – ustvrdio je Benedikt XVI. u jučerašnjoj homiliji na Večernjoj molitvi u bazilici svetoga Petra na blagdan Gospodinova prikazanja kada se u čitavoj Crkvi moli za zvanja posvećenoga života.
Klanjanje i euharistijski blagoslov, pjevana večernja i razmišljanje u tišini jučerašnje su slike vatikanske bazilike sabrane u molitvi s Papom, na blagdan Gospodinova prikazanja u hramu, XIV. dan posvećenoga života. Obraćajući se nazočnim redovnicama i redovnicima Papa je istaknuo kako redovničko zvanje svjedoči izobilje besplatne Stvoriteljeve ljubavi te uzajamno traženje između Boga i čovjeka. Posvećena osoba, sama po sebi, takoreći predstavlja most prema Bogu za sve one koji ju sretnu, opomena je i usmjerenje. To je zahvaljujući posredovanju Isusa Krista, koji je Očev posvećeni. On je temelj. On, koji je dijelio našu krhkost, da bismo i mi mogli sudjelovati u njegovoj božanskoj naravi – kazao je Sveti Otac.
Govoreći kako je bitno zahvaljivati Gospodinu za posvećeni život, rekao je da bi svijet bio puno siromašniji da njega nije bilo. Zanemarujući površne procjene svrhovitosti, posvećeni je život važan upravo zbog toga što je znak besplatnosti i ljubavi, tim više u društvu koje je u opasnosti da se uguši u vrtlogu prolaznog i probitačnoga. Posvećeni život, naprotiv, svjedoči izobilje ljubavi koja potiče na gubljenje života kao odgovor na izobilje Gospodinove ljubavi, koji je poradi nas prvi izgubio svoj život– pojasnio je Benedikt XVI.
Govoreći pak o križu, izvoru čiste i vjerne ljubavi, Papa je istaknuo kako nije dovoljan cijeli život za uzvrat za ono što je Krist i što je za nas učinio, te da je svakodnevni hod u Isusu snaga u trenutku kušnje. Posvećeni život ostaje povlaštena škola skrušenosti srca, poniznoga priznavanja vlastite bijede, ali, jednako tako, ostaje škola pouzdanja u Božje milosrđe, u njegovu ljubav koja nikada ne napušta – istaknuo je Sveti Otac.
Papa je ustvrdio da „posvećene osobe kušaju milost, milosrđe i Božje praštanje ne samo za sebe, nego i za braću, budući da su pozvane nositi u srcu i u molitvi tjeskobe i očekivanja ljudi, posebice onih koji su daleko od Boga“. Osvrćući se izravno zajednicama koje žive u klauzuri, rekao da one sa svojom osobitom obvezom vjernosti Gospodinu, u prebivanju pod križem, često obavljaju vikarsku ulogu, sjedinjenje s Kristom Muke, uzimajući na sebe patnje i kušnje drugih i radosno prikazujući sve za spas svijeta.
Govoreći pak o posvećenim osobama koje „osjećaju teret svakodnevnoga umora“, rekao je kako misli na stare redovnike i redovnice, na bolesne, na one koji u svome apostolatu nailaze na poteškoće... Nitko od njih nije beskoristan, jer ih Gospodin pridružuje prijestolju milosti. Oni su zaista dragocjen dar za Crkvu i za svijet, žedan Boga i njegove riječi. Papa je naposljetku potaknuo na posvemašnje sebedarje Kristu u Svećeničkoj godini, posebnoj prigodi za svećenike redovnike da osnaže put posvećenja, a poželio je da za sve redovnike bude kao poticaj da žarkom molitvom prate i podupiru svoju službu. Papa je naposljetku pozvao sve svećenike redovnike na međunarodni susret svećenika koji će se održati u lipnju.







All the contents on this site are copyrighted ©.