Nadbiskup Zygmunt Zimowski, predsjednik Papinskoga vijeća za zdravstvene djelatnike,
zahtijeva odgoj, solidarnost i sustavnu borbu za iskorjenjivanje gube u svijetu. Stoga
je uputio poruku za 57. svjetski dan oboljelih od gube, koji se danas obilježava u
cijelome svijetu. Osim toga, poziva sve da ne isključuju gubavce i da se ne zaboravlja
njihovo dostojanstvo. Hansenova bolest je 'stara' – piše nadbiskup – ali stoga
nije fizički i moralno manje razorna“, u svim epohama i svim civilizacijama. Samo
u 2009. godini – podsjeća nadbiskup – zabilježeno je 210 tisuća novih oboljenja. Ta
bolest najviše pogađa Indiju, ali ne štedi ni Brazil, Angolu, Bangladeš, Srednjoafričku
Republiku, Kongo i Madagaskar. Za sve oboljele od gube nadbiskup Zimowski zahtijeva
razmišljanje i solidarnost, da ne budu isključeni iz društvenoga života, osuđeni na
samoću i strah, jednom riječju, da ne budu zaboravljeni. Kada se izgovara riječ guba
– stoji nadalje u poruci – pobuđuju se razni osjećaji: nevjerica, odbojnost, strah,
ali također i pijetet i ljubav koji proizlaze i brižnog i milosrdnoga Isusova ponašanja
prema tim bolesnicima. Predsjednik Papinskoga vijeća za zdravstvene djelatnike
podsjeća na „apostole gubavaca“ poput Raula Follereaua i svetoga Damjana de Veustera,
koji su promicali dostojanstvo i prava bolesnika, povezujući ih s ljubavlju prema
bližnjemu. Danas postoji lijek za gubu – stoji u poruci – ali nažalost postoje i čimbenici
koji pogoduju njezinome održavanju, poput siromaštva, gladi, nepristupačnosti medicini,
neznanja, koje ionako teškome teretu koji sobom donosi guba daje teški biljeg, čak
i onda kad je izliječena. Nadbiskup Zimowski poziva međunarodnu zajednicu i pojedine
države da razviju i učvrste potrebne borbene strategije protiv gube, čineći ih učinkovitijima
i rasprostranjenijim,a te da nastave kampanje za odgoj i senzibiliziranje o bolesti.
Nadbiskup Zimowski naposljetku zahvaljuje misionarima, redovnicima, laicima, nevladinim
organizacijama, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, za njihovo zauzimanje u „iskorjenjivanju
gube i drugih zaboravljenih bolesti te u povratu bolesnicima dostojanstva, radosti
i ponosa što se s njima postupa kao s ljudskim bićima.