Papa počasni građanin Freisinga

Primajući počasno državljanstvo grada Freisinga u govoru gradskome izaslanstvu koje je 16. siječnja primio u audijenciju, Papa je podsjetio na očaj prouzročen nacizmom, čvrstu volju za preporodom te na svoje ondašnje uvjerenje da Krist može pobijediti tiraniju. Govorio je o svom odnosu prema gradu, uključenom u teritorij bavarske nadbiskupije koju je on vodio od 1977. do 1982. godine, prije nego ga je Ivan Pavao II. imenovao pročelnikom Zbora za nauk vjere. Taj odnos je potvrđen odlukom Josepha Ratzingera da u svoj biskupski grb, potom i u papinski, stavi simbole „ Okrunjeni tamnoputi Afrikanac“, koji je na grbovima svih nadbiskupa Münchena i Freisinga, počevši od Bavarskoga konkordata 1817. godine kada je ustanovljenja nadbiskupija, kao i „mrkog medvjeda s prtljagom u sedlu svetoga Korbiniana, prema predaji prvog biskupa Freisinga, koji je 724. godine došao iz Pariza naviještati evanđelje u Bavarskoj.
Papa je podsjetio na dugo očekivano otvaranje sjemenište u Freisingu, koje je otvoreno 3. veljače 1946. godine. U jednom dijelu zgrade bila je vojna bolnica za strane ratne zarobljenike koji su čekali povrat u svoje države. Unatoč neudobnostima prevladavala je neka vrsta euforije. Spavali smo u velikim spavaonicama, učili također u velikim učionicama, ali smo bili sretni – ustvrdio je Papa - ne samo što smo izbjegli bijedu, prijetnje rata i nacističku diktaturu nego jer smo bili slobodni i posebice jer smo bili na putu na koji smo se osjećali pozvani. Znali smo da je Krist jači od tiranije, od moći nacističke ideologije i njezinih mehanizama ugnjetavanja. Znali smo da Kristu pripada vrijeme i budućnost, također smo znali da nas je On pozvao i da nas treba, da smo bili potrebni. Bili smo svjesni da nas narod promijenjenih vremena očekuje, očekivao je svećenike koji će s novim zanosom vjere graditi živu Božju kuću – istaknuo je Benedikt XVI.
Potom su pristigle godine filozofije i teologije u Freisingu – gdje je kasnije predavao dogmatsku i fundamentalnu teologiju – gdje su profesori bili ne samo znanstvenici nego i učitelji, nisu samo nudili plodove svoje stručnosti, nego su nastojali studentima dati ono što je bitno, zdravi kruh, potreban za čvrstu vjeru – ustvrdio je Benedikt XVI. Govoreći pak o zajedničkome svećeničkom ređenju s bratom Georgom, 29. lipnja 1951. godine u prvostolnoj crkvi u Freisingu, i prizoru ležanja na podu ispred glavnoga oltara dok su se molile litanije Svih svetih, rekao je kako si u tom položaju još svjesniji svoje bijede i pitaš se: hoćeš li doista biti kadar za sve to? Potom polaganje ruku staroga kardinala Faulhabera te „svijest da Gospodin polaže ruke na mene i govori mi: pripadaš meni, jednostavno ne pripadaš samome sebi, želim te, u mojoj si službi; ali si također svjestan da je to polaganje ruku milost, koja ne stvara samo obveze, nego je prije svega dar, da je Gospodin sa mnom i da me štiti i prati svojom ljubavlju – kazao je Papa.
Sveti se Otac također prisjetio vremena, oko tri godine, koje je s roditeljima zajedno proveo u stanu u Freisingu, stoga taj grad osjeća svojom kućom. Govoreći o tornjevima katedrale koji upućuju na visinu različitu od one koju možemo dosegnuti zrakoplovom: pokazuju istinsku visinu, Božju, iz koje dolazi ljubav po kojoj bivamo ljudi, koja dan dariva istinsku „ljudsku bit“. Na početku audijencije – kako prenosi L'Osservatore Romano, Papu je pozdravio gradonačelnik Feisinga, citirajući Thomsa Manna, koji je govorio da „stanovnik Freisinga nije samo onaj tko je tu rođen. Stanovnici Feisinga su svi koji su životom i djelima s njim povezani, cijena ga i poštuju. U tome smislu – kazao je gradonačelnik – vi ste stanovnik Freisinga. Gradonačelnik je rekao Svetome Ocu da će u spomen dodjeljivanja počasnoga državljanstva u predvorju katedrale biti postavljenja mjedena ploča.