Tri kralja posjetila djecu u Galileji, židovsku i arapsku: već pet puti zaredom svake
godine Mudraci pohađaju djecu u Galilejskoj kući, međunarodnome centru nedaleko od
Korazima kojim upravlja Neokatekumenski put. Na brdu Blaženstava, nedaleko od zaravni
gdje je Ivana Pavao II. 2000. godine slavio svetu misu pred više od 100 tisuća vjernika,
oko 800 Židova iz Tel Aviva, Jeruzalema i Aschelona se s mladima i djecom u subotu
okupilo u auditoriju centra na božićnome slavlju u nazočnosti dvojice gradonačelnika
iz Gornje Galileje. Okupljeni su imali prigodu uživati u tradicionalnim židovskim
i božićnim kršćanskim pjesma. Mladi sjemeništarci iz Svete zemlje i drugih država
su čitali Izaijino mesijansko proroštvo te evanđeoski ulomak o Bogojavljenju. U
nedjelju popodne u centru se okupilo oko tisuću arapskih kršćana, pristiglih iz sela
na sjeveru Izraela: rimokatolici, grkokatolici, pravoslavni iz cijele Galileje, a
među njima je bilo i nekoliko muslimana. Susret je bio poput molitvenoga bdijenja
koje je na pozornici nasuprot Galilejskoga jezera predvodio grko-katolički melkitski
nadbiskup Elias Chacour sa župnicima iz okolnih župa. Zbor je na arapskome jeziku
pjevao božićne pjesme, a u među vremenu su čitani ulomci iz Svetoga pisma. Na koncu
su se pojavili Mudraci na devama s darovima za djecu, došli su ohrabriti sve u vjeri. Otac
Quirico Calella, župnik iz Acrija, govorio je o važnosti ovakvih susreta, jer stanovništvo
u nekim selima jedino sudjeluje na muslimanskim vjerskim slavljima. Naročito u božićno
vrijeme – rekao je – ovakvi susreti omogućuju vjernicima raznih ispovijesti zajedničko
slavlje kršćanskih blagdana i otkrivanje njihova smisla. Don Dino Rossi, ravnatelj
međunarodnoga centra, komentirajući prijateljske odnose koji se uspostave zahvaljujući
ovakvim susretima rekao je: „Zadovoljni smo što ovaj centar može služiti mjesnoj Crkvi
i doprinijeti ostvarivanju želje pape Ivana Pavla II. da se promiču inicijative za
istinski dijalog između Katoličke crkve i židovskoga svijeta“. Španjolska biskupska
konferencije potvrđuje svoje mišljenje o reformi zakona o pobačaju, koje je Trajno
povjerenstvo objavilo 17. lipnja, a Španjolska biskupska konferencija ga usvojila
na plenarnoj skupštini 27. studenoga 2009. godine. Prema španjolskim biskupima, reforma
pobačaj proglašava pravom žene, a u španjolskome se odgojnome sustavu nameće promidžba
pobačaja, osim toga zdravlje se žene, osim fizičkoga i psihičkog, proglašava društvenim
blagostanjem. Biskupi stoga, odgovarajući na izjave predsjednika zastupničkog doma
objavljenje u jednome španjolskome dnevniku, potvrđuju da nitko, tko slijedi zdrav
razum, ne može poduprijeti taj zakon, a pogotovo katolici zbog dosljednosti svoje
vjere. Osim toga, katolici u ovome slučaju ne mogu kao manje zlo poduprijeti zakon,
pozivajući se na encikliku „Evanđelje života“. Španjolska biskupska konferencija je
također potvrdila norme Zbora za nauk vjere, koje vrijede u cijelome svijetu, bez
obzira na političku pripadnost. Biskupi podsjećaju da načelo o nepripuštanju na svetu
pričest vrijedi za sve koji javno podupiru pobačaj ili glasuju za zakon koji bi neprikladno
štitio pravo na život onih koji se trebaju roditi. Nakon usvajanja novoga zakona javljaju
se prvi prosvjedi, a Katolički savez roditelja i učenika će roditeljima i nastavnicima
predložiti priziv u savjesti ili tužbu pred sudovima ako budu morali u školama govoriti
o pobačaju kao pravu. S druge pak strane Španjolski savez udruga za život već je najavio
odbacivanje zakona koji niječe pravo na život, a ubijanje proglašava lažnim pravom
i krši profesionalnu slobodu. U 2010. godini tri grada dijele ulogu 'Europskoga
glavnog grada kulture'. Riječ je o turskome Istanbulu, mađarskome Pečuhu, i njemačkome
Essenu. Istanbul, carsko središte (rimskoga, bizantskoga i otomanskoga carstva), danas
je područje triju abrahamskih religija koje od njega čine uzor kozmopolitizma, višeetničkoga
iskustva i kulture preživljavanja, te mjesto prihvata za izbjeglice, iseljenike, umjetnike
i intelektualce. Pečuh, smješten na jugozapadu Mađarske, važno je akademsko središte,
s najstarijim sveučilištem u zemlji utemeljenim 1367. godine, a koje danas pohađa
35.000 studenata. Osim toga, taj je grad povijesno biskupsko sjedište koje je u kolovozu
2009. godine obilježilo 1000 godina biskupije. I na koncu Essen, nalazi se u središtu
teritorija koji obuhvaća 53 grada, na kojemu živi pet milijuna stanovnika, a nalazi
se nedaleko od granice Njemačke s Belgijom i Nizozemskom. Riječ je o višeetničkoj
metropoli čiji stanovnici dolaze iz 170 nacija, i čiji je identitet snažno obilježen
životom u rudniku koji je njezine stanovnike oblikovao jakim osjećajem za jedinstvo,
suradnju, hrabrost i pragmatizam.