Bogojavljenje u Vatikanu

Danas, na svetkovinu Bogojavljenja, velika svjetlost koja svijetli iz Betlehemske špilje, preko Mudraca s Istoka, rasvjetljava cijelo čovječanstvo – istaknuo je Benedikt XVI. komentirajući liturgijska čitanja uzeta iz Proroka Izaije i Matejeva evanđelja. U odnosu na Izaijino proroštvo Matejev nam prikaz izgleda siromašan, u njemu je gotovo nemoguće prepoznati ispunjenje Izaijina proroštva. U Betlehem s Istoka dolaze mudraci, nepoznate osobe koje ne zaslužuju posebnu pozornost, a ne zemaljski moćnici i kraljevi. U Jeruzalemu su upoznati s događajem, ali ga ne smatraju dostojnim pozornosti, također i Betlehemu nitko ne pokazuje zanimanje za novorođeno dijete koje mudraci nazivaju Židovskim kraljem. Kao da je izbrisan i zaboravljen prizor o mudracima nakon Herodova očitovanja moći i pokolja nevine dječice. Jasno je dakle zašto je Izaijino proroštvo stoljećima privlačilo pozornost vjernika više nego li Matejev prikaz, a to je zorno očitovano i u prikazu jaslica – primijetio je Benedikt XVI. pozvavši na pozornije čitanje dvaju ulomaka.
Što je u stvari svojim proročkim pogledom vidio Izaija? U jednome trenutku, vidio je stvarnost koja će obilježiti cijelu povijest. Ali ni događaj o kojem govori sveti Matej nije beznačajan, ne završava s povratkom mudraca u njihove krajeve. Naprotiv, početak je. Mudraci s Istoka nisu posljednji nego prvi u velikoj procesiji onih koji kroz vjekove znaju prepoznati poruku zvijezde, znaju ići putem zacrtanim u Svetome pismu i tako pronaći Onoga, koji je naizgled slabašan i krhak, ali koji naprotiv ljudskome srcu može podariti najveću i pravu radost. U Njemu se doista očituje predivna stvarnost da nas Bog poznaje i da nam je blizak, da se njegova veličina i moć ne očituju u logici svijeta, nego u logici nemoćnoga djeteta, a njegova je snaga ljubav koja se povjerava nama. Tijekom povijesti, njegovo je svjetlo uvijek prosvjetljavalo osobe, koje nalaze put i stižu do Njega. Svi žive, svatko na svoj način, iskustvo mudraca – ustvrdio je Benedikt XVI.
Mudraci su donijeli zlato, tamjan i miomiris. Možda je Sveta Obitelj u onome trenutku imala drugačije potrebe; donijeti darovi nisu bili od neposredne koristi, ali oni imaju duboko značenje. Prema ondašnjem mentalitetu na Istoku, darovi očituju priznavanje neke osobe za Boga i Kralja, oni su vidljivi znak podložnosti. Njima se želi istaknuti da darovatelji od toga trenutka pripadaju poglavaru i da priznaju njegovu vlast, a posljedica je toga da se mudraci ne mogu vratiti Herodu, ne mogu biti saveznici moćnoga i okrutnoga poglavara. Oni su zauvijek krenuli putem Djeteta, na kojem neće sresti zemaljske moćnike, koji će ih voditi do Onoga koji nas očekuje među siromašnima, krenuli su putem Ljubavi koja može preobraziti svijet – istaknuo je Benedikt XVI.
Ne samo da su oni krenuli na put, nego se tada zbilo nešto novo: zacrtan je novi put, nad svijetom je zasjalo svjetlo koje se više nije ugasilo. Ostvarilo se Izaijino proroštvo: svijet više ne može zanemarivati to svjetlo, ljudi će ići prema tome Djetetu i bit će ispunjeni radošću koju samo Dijete zna pružiti. Betlehemska svjetlost svijetli u cijelome svijetu. Sve koji su ga prihvatili sveti Augustin podsjeća: „I mi, priznajući Krista svojim kraljem i svećenikom umrlim za nas, častimo ga kao da mu nudimo zlato, tamjan i miomiris; jedino nam nedostaje da mu svjedočimo birajući put drugačiji od onoga kojim smo došli.“ Ako dakle u velikome kontekstu čitave povijesti istovremeno čitamo Izaijino proroštvo i njegovo ostvarenje u Matejevu evanđelju – ustvrdio je Benedikt XVI. – onda se jasno očituje da proroštvo i ono što nastojimo predstaviti s jaslicama nije san niti je nekakva igra beznačajnih i nestvarnih senzacija, nego je Istina koja se širi u svijetu iako Herod izgleda sve jači, a Dijete gurnuto među nevažne, čak i prezreno. Ali u tome se Djetetu jedino očituje Božja snaga, koja okuplja ljude svih stoljeća da pod njegovim gospodstvom idu putem ljubavi koja preobražava svijet. Premda se betlehemska nekolicina pretvorila u mnoštvo, čini se da su vjernici u Isusa Krista uvijek malobrojni. Brojni su vidjeli zvijezdu, ali ih je malo shvatilo njezinu poruku – istaknuo je Benedikt XVI.
Zašto neki vide i nalaze a neki ne? Što otvara oči i srce? Što nedostaje onima koji su ravnodušni, koji pokazuju put ali se ne miču? Možemo odgovoriti da im prevelika sigurnost u sebe, umišljenost da savršeno poznaju stvarnost, obijest da su stekli konačni sud o stvarima zatvara srca i čini ih neosjetljivima za Boga. Sigurni su u svoju ideju o svijetu, više ne dopuštaju da ih u nutrini dotakne Bog koji ih želi sresti. Oni se uzdaju u sebe, a Boga ne smatraju toliko velikim da može postati malen, da nam se stvarno može približiti – ustvrdio je Papa dodajući kako im u konačnici nedostaju poniznost i istinska hrabrost koje potiču vjeru u ono što je zaista veliko, premda se očituje u nemoćnome Djetetu. Nedostaje im dakle evanđeoska sposobnost da u srcu budu djeca, da se dive, da iziđu iz sebe i zapute se putem koji je pokazala zvijezda, putem Božjim. Ali Gospodin može učiniti da vidimo i da se spasimo. Stoga mu se obratimo da nam podari mudro i nevino srce, kadro vidjeti zvijezdu njegova milosrđa, da se zaputimo njegovim putem kako bi ga našli te bili ispunjeni velikim svjetlom i pravom radošću koju je donio u ovaj svijet – zaključio je Benedikt XVI.
U nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji Sveti je Otac ponovno govorio o mudracima, „istinskim tražiteljima istine“, podsjećajući da su bili mudraci, poznavali zvijezde i povijest naroda, ali njihovo znanje – istaknuo je Benedikt XVI. – daleko od toga da se smatralo samodostatnim, bilo je otvoreno naknadnim objavama i božanskim pozivima. Mogli su reći da sve mogu sami, da im nitko nije potreban, izbjegavajući tako, prema današnjem mentalitetu, svako „zagađivanje“ između znanosti i riječi Božje. Mudraci su slušali proroštva i prihvatili ih ostvarujući savršeni sklad između ljudskoga traženja i božanske Istine, poput istinskih mudraca otvoreni su otajstvu koje se očituje na iznenađujući način, potvrđujući jedinstvo između razuma i vjere – ustvrdio je Sveti Otac potom je zamolio Blaženu Djevicu, uzor prave mudrosti, da nam pomogne biti istinski tražitelji Božje istine, kadri uvijek živjeti duboki sklad između razuma i vjere, znanosti i objave.
Nakon Anđeoskog pozdravljenja Papa je čestitao braći i sestrama Istočnih crkvi, koje sutra slave Božić. Neka otajstvo svjetla bude izvor radosti i mira za svaku obitelj i zajednicu – poželio je Papa potom podsjetio na današnji Svjetski dan svetoga djetinjstva. Na posljetku je svima čestito svetkovinu Bogojavljenja.