Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 3. siječnja 2010.
Papa Benedikt XVI. se u svom jučerašnjem nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja
osvrnuo na nedjeljna liturgijska čitanja i istaknuo da je naša nada u Bogu. Draga
braćo i sestre, ove nedjelje – druge poslije Božića i prve u novoj godini – s veseljem
iznova upućujem svima čestitke i želje za svako dobro u Gospodinu! Problema ne nedostaje,
kako u Crkvi tako i u svijetu, kao i u svakodnevnom životu obitelji. Ali, hvala Bogu,
naša se nada ne oslanja na nesigurne prognoze kao ni na ekonomska predviđanja, ma
kako ona važna bila. Naša je nada u Bogu, ne u smislu neke općenite religioznosti,
ili prikrivenog vjerskog fatalizma. Mi se uzdamo u Boga koji je u Isusu Kristu objavio
na potpun i konačan način svoju volju da bude s čovjekom, da dijeli s njim njegovu
povijest, kako bi nas sve poveo u svoje Kraljevstvo ljubavi i života. I ta velika
nada nadahnjuje i katkad ispravlja naše ljudske nade kazao je Sveti Otac. O toj
objavi nam govore danas, u euharistijskoj liturgiji, tri izvanredno bogata biblijska
čitanja: 24. poglavlje Knjige Sirahove, himan kojim započinje Poslanica Efežanima
svetoga Pavla te Proslov Ivanova Evanđelja. Ti tekstovi govore kako je Bog ne samo
stvoritelj svemira – što nalazimo također u drugim religijama – nego da je Otac, koji
"u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta… u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe" (Ef 1,4-5) te kako je zbog toga išao čak do nečega što je čovjeku nepojmljivo:
postao je čovjekom: "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama" (Iv 1,14). Otajstvo
utjelovljenja Božje riječi je pripravljeno u Starome zavjetu, navlastito tamo gdje
se Božja Mudrost poistovjećuje s Mojsijevim zakonom. Sama Mudrost naime govori: "Tada
mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj
i reče: Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu" (Sir 24,8). U Isusu Kristu, Božji
je zakon postao živo svjedočanstvo, napisano u srcu jednoga čovjeka u kojem, po djelovanju
Duha Svetoga, tjelesno prebiva sva punina božanstva primijetio je Papa. Dragi
prijatelji, to je pravi razlog čovjekove nade: povijest ima smisao jer u njoj "prebiva"
Božja Mudrost. Ipak, Božji se naum ne ispunjava automatski, jer je to naum ljubavi,
a ljubav rađa slobodu i traži slobodu. Božje kraljevstvo dolazi sigurno, štoviše,
već je prisutno u povijesti, i zahvaljujući Kristovu dolasku, već je pobijedio negativnu
silu zloga. Ali svaki muškarac i žena su odgovorni prihvatiti ga u vlastitu životu,
iz dana u dan. Zato će i 2010. biti "dobra" u mjeri u kojoj će svatko, prema vlastitim
odgovornostima, znati surađivati s Božjom milošću. Obratimo se dakle Djevici Mariji,
kako bi od nje naučili taj duhovni stav. Božji se Sin u njoj utjelovio uz njezin pristanak.
Svaki put kada Gospodin želi, zajedno s nama, učiniti korak naprijed prema "obećanoj
zemlji", najprije kuca na vrata našega srca, čeka, da tako kažem, naš "da", kako u
malim tako i u velikim odlukama. Neka nam Marija pomogne uvijek prihvaćati Božju volju,
ponizno i hrabro, kako bi i kušnje i trpljenja života pridonijeli tome da se ubrza
dolazak njegova Kraljevstva pravednosti i mira ovim je riječima završio svoj podnevni
susret Benedikt XVI.