Godina 2009. - godina Afrike

Upravo završena 2009. godina mogla bi se, što se tiče Crkve, na neki način nazvati godinom Afrike, jer ju je obilježilo Papino pastoralno putovanje u Kamerun i Angolu, u ožujku, te Biskupska sinoda za Afriku, održana u listopadu. Sada se postavlja pitanje, hoće li se nade u duhovni i društveni razvoj, potaknute tim događajima, moći ostvariti u 2010. godini. O tome je za našu radio postaju govorio Enrico Casale iz isusovačkoga časopisa „Popoli“, te pritom istaknuo kako se Crkva postavila pred taj kontinent, i pokušala prodrijeti u dubinu njegovih problema. Zanimljivost Papina putovanja, ali i biskupske sinode, jest poruka koju je uputila Crkva, a to je da su Afrikanci gospodari svoje sudbine, i Afrikanci su ti koji, izabirući vlastite upravitelje i dobro gospodareći svojim neizmjernim bogatstvima, mogu podići taj kontinent – naglasio je Casale te dodao kako je to moguće ostvariti uz pomoć međunarodne zajednice. Izrazivši uvjerenje da mladi Afrikanci mogu uzeti u svoje ruke vlastitu sudbinu, i sudbinu kontinenta, Casale je istaknuo kako se, međutim, promjene ne mogu očekivati u roku 10 ili 20 godina. Potrebno je pomoći afričkome pučanstvu da bude samostalno i da razvije vlastite sposobnosti – naglasio je te dodao da Katolička Crkva u tome ima važnu ulogu, i to kroz svoje škole sve to sveučilišne razine. Osvrnuvši se potom na solidarnost, Casale je napomenuo da ona treba biti dobro shvaćena, jer – kako je rekao - solidarnost nije slanje viška proizvodnje. Solidarnost znači podupiranje razvoja afričkoga pučanstva, a to znači ulaganje u odgoj, obrazovanje, posebno u profesionalno obrazovanje, te pomoć sadašnjoj, kao i budućim rukovodećim klasama, razmišljati u svrhu općega dobra pučanstva, a ne na individualnoj razini. I ponajviše, afričkome pučanstvu je potrebno pomoći ozdraviti od njezinih bolesti, baš onih tjelesnih. Potrebno je organizirati sanitarne strukture koje će biti djelotvorne, po mogućnosti besplatne, ili barem koje će malo koštati, kako bi omogućile Africi osloboditi se problema bolestî koje je drugdje moguće držati pod nadzorom, ili su čak izlječive. Tu mislim – rekao je Casale – na malariju, ali i sidu koju se može liječiti, ili barem nadzirati njezine najgore oblike. Sida je u posljednjih nekoliko desetljeća izbrisala cijeli jedan naraštaj mladih Afrikanaca – primijetio je na koncu Enrico Casale.