Svećenička godina veoma dobro prihvaćena u svim biskupijama svijeta
Svećenička godina koju je Benedikt XVI. svečano otvorio na 150. obljetnicu preminuća
Arškoga župnika, 19. lipnja, veoma je dobro prihvaćena u svim biskupijama svijeta.
Osvrnuvši se na dosadašnji tijek Svećeničke godine u razgovoru za našu radio postaju
biskup Mauro Piacenza, tajnik Zbora za kler, rekao je kako sa zadovoljstvom mogu potvrditi
da se u svim biskupskim konferencijama kao i pojedinim biskupijama umnažaju inicijative,
naročito molitve, povezane sa Svećeničkom godinom. Velika molitvena mreža koju smo
željeli isplesti, da obuhvati sve svećenike, polako se širi prema vremenu i načinu
koji ne ovise o nama nego o Duhu Svetome. Euharistijsko-marijanski časovi, pod pokroviteljstvom
Zbora za kler, koji će se svakog prvog četvrtka u mjesecu održavati u rimskoj bazilici
'Sveta Marija Velika', mogu biti primjer i poticaj svima za umnažanje sličnih molitvenih
skupova s Marijom. Bilo bi jako lijepo kada bi svaka biskupija u svijetu imala takav
mjesečni skup i prikladno mjesto s vječnim klanjanjem za posvećenje svećenika – istaknuo
je biskup. Na upit o sljedećim crkvenim slavljima za svećeničku godinu, rekao je
kako osim striktno liturgijskih, kada ćemo slušati ono što će Sveti Otac želi istaknuti
za svećeničku godinu, primjerice sveta misa za posvetu ulja te misa Večere Gospodnje,
u tijeku je priprema za zahtijevan Međunarodni teološki skup, koji će se 11. i 12.
ožujka 2010. godine održavati na Papinskom sveučilištu 'Sveti Ivan Lateranski'. To
će biti velika prigoda za ocjenu dosadašnjeg tijeka, da se potvrdi ono što je trajno
i nepromjenjivo u svećeništvu s obzirom na suvremeni kontekst i znakove vremena u
kojima se odvija svećenička služba. Na skupu će sudjelovati kardinali, biskupi, teolozi
iz cijeloga svijeta, koji će se na poseban način obratiti odgovornima za odgoj klera
pri raznim biskupskim konferencijama. Druga gradska veleučilišta pridaju veliku važnost
tome skupu; njihovi će studenti moći sudjelovati na skupu što će im biti uračunato
u kredite – kazao je biskup Piacenza. Svi svećenici koji budu željeli i mogli
u lipnju će sudjelovati na svečanom zatvaranju Svećeničke godine. Svi ćemo se okupiti
oko Svetoga Oca razmišljajući o središnjim temama svećeništva na idealnom hodočašću
između papinskih rimskih bazilika. To će se zbivati 9. 10. i 11. lipnja 2010. godine;
svečani čin zatvaranja s euharistijskim svećeničkim bdijenjem na Trgu svetoga Petra
bit će u deset sati navečer na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, želimo se duhovno
poistovjeti s dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gdje su apostoli okupljeni
oko Marije i svetoga Petra molili dar Duha Svetoga za svoje poslanje. Poželjno je
da sve biskupije budu prisutne s predstavništvom svećenika na čelu s biskupom, isto
je tako poželjna nazočnost predstavnika svih redovnika na čelu s vrhovnim poglavarom,
a očekuje se veliki broj sjemeništarca i vjernika laika jer svojom nazočnošću žele
posvjedočiti vjeru u svećeništvo i potporu svećenicima – kazao je biskup Paicenza.
Na primjedbu kako se očekuje dokument o sakramentu ispovijedi, rekao je kako je
riječ o priručniku za ispovjednike i duhovne vođe. Taj bi priručnik trebao pomoći
da se otkrije ljepota sakramenta pokore, za svećenika i pokornika, kao i njegova uska
veza s identitetom svećenika koji je od Krista primio ovlast da dijeli sakrament pomirbe.
Smatram da svaki svećenik, po uzoru na Arškoga župnika, treba i može svakodnevno ispovijedati
i odrediti stalno mjesto i vrijeme za ispovijed. Iskustvo nedvojbeno potvrđuje da
se ljudi ispovijedaju kada svećenik ponizno i vjerno sjeda u ispovjedaonicu. Možda
postoji kriza sakramenta, ali je činjenica da je previše praznih ispovjedaonica. Treba
razmišljati o dobroj organizaciji te odrediti prioritete, koji se temelje na otkupljenju,
a ne na prolaznim vremenskim okolnostima – istaknuo je biskup. Odgovarajući na
upit o stvaranju novih pastoralnih struktura, rekao je kako nove strukture, takozvane
pastoralne jedinice, iako potrebne, mogu jamčiti izvjesnu službu kada nema dovoljno
svećenika, a ako su mudro organizirane one mogu poticati suradnju između svećenikâ,
te svećenika i laika. I u tim okolnostima ne smije se zaboraviti na dva temeljna čimbenika:
na ulogu svećenika, odgovornoga za povjerenu mu pastoralnu službu u zajedništvu s
biskupom, nije dakle podložan drugim svećenicima, te mogućnost da vjernici uvijek
mogu pristupiti svećeniku, bez velikih prepreka ili pastoralnih smicalica. Bez obzira
na bilo kakve strukture, narodu je uvijek potreban svećenik, njegova riječ, utjeha
i blizina, a to je blizina samoga Krista – ustvrdio je biskup. Na upit o novostima
za svećenička zvanja, rekao je kako je veća svijest i vjernost svećeničkome identitetu
prvi znak obnove, potvrđene posvemašnjom prisutnošću svećenika u svakoj životnoj okolnosti
osoba (od škola do bolnica, sveučilišta i zatvora). Svećeničko odijelo je također
važno više nego se vjeruje. Odijelo jamči svećenikovu vidljivost, nedvojbenu prepoznatljivost,
ono očituje da je svećenik uvijek i posvuda u službi. Iz jasnoće o identitetu i iz
prvenstva Boga, očitovanog u žarkoj molitvi, posebice u euharistijskome klanjanju,
proizlaze odgovori na Gospodinov poziv, koji je razmjeran s potrebama Crkve. Zvanjâ,
odnosno Božjih poziva uvijek ima, ali treba imati sluh da se osjeti poziv koji se
zbiva u nutarnjoj sabranosti. Potrebno je „čuti“ i „vidjeti“. Opravdano stvaranje
novih pastoralnih struktura može privremeno odgovoriti na izvanredno stanje, ali nikada
ne smije oslabiti pastoral za zvanja koji se ponajviše hrani susretom sa „svetim svećenicima“,
a ne može se uopće misliti da bi se neko vrijeme moglo bez svećenika. Bez svećenika
ne bi bilo ni Kristove Crkve niti bi bilo spasonosnoga otkupiteljskoga tijeka – zaključio
je biskup Paicenza.