Iz crkve u Hrvatskoj

Pošto je papa Benedikt XVI potpisao dekret o herojskome stupnju kršćanskih kreposti i za blaženoga Jakova Zadranina, veoma je vjerojatno da će i taj franjevački redovnik laik uskoro biti proglašen svecem, netom se utvrdi još jedno Božje čudo izmoljeno njegovim zagovorom. Umro je u dubokoj starosti i na glasu svetosti 27. travnja 1490. godine u samostanu male braće u Bitettu u Apuliji, nedaleko od Barija. Imao je otprilike 20 godina kada je stupio u Zadru kao brat pomoćnik među franjevce poslužitelje u Zadru. Stoga se računa da je rođen u glavnom gradu Dalmacije oko 1400. godine. Godine 1438. kustos (zamjenik provincijala) ga je vodio na kapitul reda u Bari, pa je Jakov poželio ostati u tamošnjoj provinciji svetog Mikule, biskupa.
Ondje su mu zadali prikupljanje milostinje, pa je mnogo putovao po Apuliji. Pokazao je mnogo milosrđa i uslužnosti bolesnicima za epidemije kuge 1482. godine. U njegovu životopisu zapisano je da je kuhajući pored vatre mnogo razmišljao o paklu i grijehu, o prolaznosti svijeta; da je bio osobito pobožan Kristovoj muci i Mariji; da je činio pokornička djela, predavao se dugotrajnoj molitvi i kontemplaciji; da je višekratno padao u zanose (ekstaze); da ga je Bog još za života obdario karizmama proroštva i čudesa. Tijelo mu se odmah čuvalo u posebnoj kapeli samostana u Bitettu. Javno je štovan već od 1505. godine. Beatificirao ga je Klement XI. 1700. godine, odobrivši njegovo štovanje za sav franjevački red, a Lav XIII. je dopustio njegovo štovanje u Zadarskoj nadbiskupiji. Dijecezanski postupak njegove kanonizacije završen je 1990. godine, kada je predan Kongregaciji za kauze svetih, koja je dekret podastrla Papi.
U njemu se navodi kao Giacomo Illirico da Bitetto. U franjevačkim spisima navođen je prvobitno kao Ilir, Zadranin, Dalmatinac i slično, a zatim „iz Bitetta“, po zadnjem samostanu u kojem je živio i gdje je umro. Vjerojatno je bio Hrvat, pa će ovdje biti poštovan kao četvrti hrvatski svetac, iako je glas svetosti zaslužio u Italiji, kao i Leopold (Bogdan) Mandić, dok su Nikola Tavelić i Marko Križevčanin svoje palme mučeništva stekli u Palestini odnosno Slovačkoj. Istodobno će biti barem šesti svetac Dalmatinac, pošto prethodnima pribrojimo svetog Kaju papu i svetog Jeronima.Pater Marko Glogović - otvaram kuću za majke koje sam odgovorio od abortusa Prošli dana spasili smo deveto dijete u jednoj obitelji, a u Slavoniji sam 20-godišnju majku od pobačaja odgovorio samo nekoliko sati prije dogovorenog termina. Nazvala me njezina prijateljica i rekla što majka smjera zbog pritiska obitelji i straha od gubitka posla. Razgovarao sam s njom, zapravo ja sam pričao, a ona je samo slušala. Ni riječ nije rekla. Čuo sam samo jecanje s druge strane. Nakon razgovora odlučila je zadržati dijete, a riješili smo i problem s poslom - priča pater Marko Glogović, 33- godišnji pavlin samostana u Kamenskom pokraj Karlovca. S volonterima iz udruga Betlehem i Gabriel za dva mjeseca uredit će kuću katnicu u Ulici Gradac koju je nazvao Obitelj svetog Josipa, a u njoj će utočište naći trudnice koje je odbacila obitelj, odnosno nezbrinute majke s malom djecom. Još samo moram ispuniti obećanje dano djevojci iz Slavonije i osigurati joj pelene, krevetić i kolica za bebu. Pater se nada da će ih dobiti od dobrih ljudi, kao i tisuće puta do sada jer, kaže, ovisi o dobrotvorima koje i u ovo božićno vrijeme poziva da daruju. U ovom trenutku brinemo se za više od 40 žena i djevojaka koje su odustale od abortusa.
Punih sedam godina pater Marko žene iz Hrvatske i susjednih zemalja koje su odlučile pobaciti odgovara od tog čina. Godišnje na taj način spasi, kaže, više od stotinu djece. U Obitelji svetog Josipa najteži slučajevi dobit će smještaj, a o njima će se brinuti volonteri naše dvije udruge. Nadam se da je kuća u Karlovcu samo prvi u nizu objekata gdje će se na ovakav, jedinstven način pomagati djevojkama i ženama - kaže pater Marko. Potaknuo je osnivanje i više od 50 molitvenih zajednica, pa kaže da za spas nerođenih nije zaslužan samo on već i nekoliko desetaka tisuća molitelja i simpatizera. Neimaština, mladost i pitanja “što će ljudi reći” samo su neki od razloga zbog kojih se žene odlučuju na pobačaj. Čak i ako se u ranoj fazi trudnoće u majčinoj utrobi otkriju anomalije na tijelu djeteta žena ne smije pobaciti jer se ne smije činiti zlo da bi se postiglo dobro - smatra pater Marko. U svojem djelovanju pater Marko Glogović imao je niz neugodnosti, a podizanje spomenika nerođenima neki su u Karlovcu komentirali morbidnim. Nerođena djeca više od bilo koje druge žrtve zaslužuju pijetet ili poštovanje jer se ona nisu mogla braniti. Svatko ima pravo na mišljenje, ali ako podižemo spomenike životinjama, filmskim zvijezdama i likovima iz crtića, onda ovdje nema ničeg spornog - poručio je pater.