Blagoslov Gradu i Svijetu

Draga braćo i sestre, iz Rima i cijeloga svijeta, svi vi muškarci i žene koje Gospodin ljubi, danas će nad nama zasjati svjetlo jer se poradi nas rodio Gospodin – kazao je Sveti Otac pojavljujući se na središnjem balkonu bazilike svetoga Petra za tradicionalni božićni blagoslov Gradu i svijetu.
Liturgija jutarnje svete mise podsjetila je nas da je noć već minula, da se razdanilo; svjetlost koja dolazi iz Betlehemske špilje blista nad nama. Ipak, Biblija i liturgija ne govore o prirodnoj svjetlosti, nego o drugoj, posebnoj svjetlosti, na neki način uperenoj prema „mi“, zajednici poradi koje je u Betlehemu rođeno Djetešce. „Mi“ je Crkva, velika opća obitelj Kristovih vjernika, koji su s nadom čekali novo rođenje Spasitelja, a danas u otajstvu slave vječnu aktualnost toga događaja. U početku, oko Betlehemske štale, „mi“ je gotovo bilo nevidljivo ljudskim očima. Kako pripovijeda Lukino evanđelje, osim Marije i Josipa, bijahu ponizni pastiri, stigli u špilju na znak anđela. Svjetlost prvoga Božića bila je poput zapaljene vatre u noći. Posvuda je bila tama, samo je u špilji sjala prava svjetlost „koja prosvjetljava svakoga čovjeka“ – rekao je Sveti Otac.
A ipak, sve se odvijalo u jednostavnosti i skrovitosti, upravo onako kako Bog djeluje u cijeloj povijesti spasenja. Bog voli zapaliti ograničena svjetla, da bi potom rasvijetlio široki krug. Istina, poput Ljubavi, koje su sadržaj toga, pale se tamo gdje se prihvaća svjetlost, šireći se potom u koncentričnim krugovima, gotovo dodirom, u srcima i dušama svih koji sami, otvarajući se slobodno njegovu svjetlu, postaju izvori svjetla. To je povijest Crkve koja počinje u Betlehemskoj štalici svoj hod, a kroz stoljeća biva Narod i svjetlosni izvor čovječanstvu. I danas preko onih koji idu u susret Djetetu, Bog još pali vatru u noći svijeta pozivajući ljude da u Isusu prepoznaju „znak“ njegove spasonosne i oslobađajuće prisutnosti te da nas koji vjerujemo u Krista proširi na cijelo čovječanstvo – ustvrdio je Benedikt XVI.
Gdje god postoji „Mi“, odnosno zajednica koja prihvaća Božju ljubav, tamo sja Kristovo svjetlo, čak i u najtežim situacijama. Crkva kao i Djevica Marija nude svijetu Isusa, Sina, koga je također i ona primila na dar, a koji je došao osloboditi od ropstva grijeha čovjeka. Kao Marija, ne boji se Crkva, jer to je dijete njezina snaga. Ali ona ga ne drži za sebe: nudi ga onima koji ga traže iskrenim srcem, poniznima i ožalošćenima na zemlji, žrtvama nasilja, onima koji žude za dobrom mira. I danas, za ljudsku obitelj teško pogođenu gospodarskom krizom, ali još prije moralnom, te bolnim ranama ratova i sukoba, Crkva s dijeljenjem i vjernošću čovjeku s pastirima ponavlja: Idemo do Betlehema, tamo ćemo naći svoju nadu – istaknuo je Benedikt XVI.
Crkva živi tamo gdje je rođen Isus, u Svetoj zemlji, da potiče njezine stanovnike na odbacivanje svake logike nasilja i osvete te da se s obnovljenim silama i velikodušnošću zauzimaju za miroljubivi suživot. Crkva je također nazočna u drugim državama Bliskog istoka. Kako ne pomisliti na žalosno stanje u Iraku i na malo stado kršćana koji žive u regiji. Ono katkada podnosi nasilja i nepravde ali uvijek nastoji doprinijeti izgradnji građanskoga suživota protivnoga logici sukoba i odbacivanja bližnjega. Crkva djeluje u Šri Lanki, na Korejskome poluotoku i u Filipinima, kao i u drugim azijskim zemljama, kao kvasac pomirbe i mira. Na afričkome kontinentu ne prestaje podizati svoj glas prema Bogu moleći prestanak svake nepravde u Demokratskoj Republici Kongo; poziva građane Gvineje i Nigera na poštovanje pravâ svake osobe i na dijalog; stanovnike Madagaskara moli da nadvladaju sve nutarnje podjele te da se uzajamno prihvate; sve pak podsjeća da su pozvani na nadu, unatoč dramama, kušnjama i teškoćama koje ih tište. U Europi i Sjevernoj Americi Crkva potiče da se nadvlada egoistični i mehanicistički mentalitet, da se promiče opće dobro te da se poštuje dostojanstvo slabijih osoba, počevši od još nerođenih. U Hondurasu pomaže da se uspostavi ustavni red; u Latinskoj Americi Crkva je čimbenik identiteta, punina istine i ljubavi što ni jedna ideologija ne može zamijeniti, poziv na poštovanje neotuđivih prava svake osobe i na cjeloviti razvoj, navještaj pravde i bratstva, izvor jedinstva – ustvrdio je Benedikt XVI.
Vjerna poslanju svoga Utemeljitelja, Crkva je solidarna s onima koju su pogođeni prirodnim nepogoda i siromaštvom, također i u bogatim društvima. Pred iseljavanjem onih koji zbog gladi, nesnošljivosti i okolišnoga srozavanja napuštaju svoje krajeve, prisutnost Crkve poziva na prihvat. Jednom riječju, Crkva posvuda naviješta Kristovo evanđelje unatoč progonima, diskriminacijama, napadima i ravnodušnosti, katkada neprijateljskoj, koja joj čak omogućuje da dijeli sudbinu svoga Učitelja i Gospodina. Draga braćo i sestre, kako je velik dar biti dionik zajedništva koje je za sve. To je zajedništvo Presvetoga Trojstva, iz čijeg je srca u svijet sišao Emanuel, Isus, Bog s nama. Poput pastirâ iz Betlehema, puni divljenja i zahvalnosti, divimo se otajstvu ljubavi i svjetla! Sretan Božić svima! – čestitao je Sveti Otac na 65 jezika.