Vrjednuje se vjera, a ne povijest

Otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda svete Stolice, danas (23.prosinca) se priopćenjem osvrnuo na reakcije na dekret o herojskim krepostima pape Pija XII. Papino je potpisivanje dekreta o herojskim krepostima pape Pija XII. izazvalo nekoliko reakcija u židovskome svijetu, vjerojatno stoga jer je riječ o potpisu čije je značenje jasno u okvirima Katoličke crkve kao i stručnjacima, te stoga zaslužuje opširnije objašnjenje za široku publiku, posebice židovsku, koja je jako osjetljiva na sve ono što se odnosi na povijesno razdoblje Drugoga svjetskog rata i holokausta – tvrdi otac Lombardi.
Kada Papa potpiše neki dekret „o herojskim krepostima „nekoga sluge Božjega, to jest jedne osoba za čiju je beatifikaciju pokrenut proces, potvrđuje pozitivni sud koji je već očitovao Zbor za proglašenje svetih, nakon pozornog ispitivanja spisa i svjedočanstva, o činjenici da je kandidat na istaknut način živio kršćanske kreposti i očitovao svoju vjeru, nadu, ljubav, izričitije od običnih vjernika. Stoga ga se kršćanskome puku može predložiti kao uzor kršćanskoga života. Naravno je da je u vrjednovanju okolnosti u kojima je živjela osoba pozornost u biti usredotočena na kršćanko životno svjedočenje jedne osobe ( njezin čvrsti odnos s Bogom, i trajna težnja za evanđeoskim savršenstvom – kako je 19. prosinca istaknuo Papa u govoru Zboru za proglašenje svetih), nije dakle riječ o ocjeni povijesne važnosti svih djelotvornih odluka neke osobe – pojasnio je otac Lombardi.
Cilj je dakle naknadne beatifikacije, potvrđene znakom izvanredne milosti koju je Bog udijelio po zagovoru sluge Božjega – predložiti puku božjem primjer uzorita kršćanskoga života. Ivan Pavao II. je u prigodi beatifikacije Ivana XXIII. i Pija IX. rekao: Svetost živi u povijesti, a ni jedan svetac nije imun na ograničenja i uvjetovanja našega ljudskog stanja. Proglašavajući svoga sina blaženim, Crkva ne veliča njegova posebna povijesna opredjeljenja, nego ga predlaže za uzor i čašćenje zbog njegovih kreposti na hvalu božanske milosti koja u njima blista. Potpisivanje dekreta o herojskim krepostima Pija XII. – pojasnio je otac Lombardi – nema namjeru ograničavati raspravu o stvarnim odabirima Pija XII. u ondašnjim okolnostima. Crkva tvrdi da su oni učinjeni s čistom nakanom da se što bolje obavlja služba velike i dramatične odgovornosti vrhovnoga svećenika. U svakome slučaju, o pozornosti i zabrinutosti Pija XII. za sudbinu Židova – što je također važno za prosudbu njegovih kreposti – naveliko svjedoče i priznaju ih brojni Židovi – ustvrdio je otac Lombardi.
Potpisivanje dekreta dakle ne ograničava povijesno istraživanje kao ni prosudbu povjesničara. Stoga je sasvim razumljiv zahtjev da se svima omogući pristup dokumentima. Već je Pavao VI. želio objavljivanjem spisa i dokumenata unaprijediti povijesno istraživanje. Za neometan pristup arhivu – kao što je više puta upozoreno – treba stručno urediti ogromnu količinu dokumenata, a za to je potrebno još nekoliko godina. To što su dekreti o priznavanju herojskih kreposti Ivana Pavla II. i Pija XII. istovremeno potpisani ne znači da će procesi za njihovu beatifikaciju usporedo ići. Procesi su neovisni i svaki će slijediti svoj put. Ne postoji dakle razlog za pretpostavku njihova istovremenog proglašenja blaženima – ustvrdio je otac Lombardi, dodajući kako je papa Benedikt XVI. bezbroj puta posvjedočio svoje prijateljstvo prema židovskome narodu, stoga se dekret ni u kojem slučaju na može tumačiti kao neprijateljski čin prema Židovima – zaključio je otac Lombardi.