Magnificat, hvalospjev poniznosti

Isus se rađa iz Stvoriteljeve i Marijine poniznosti – kazao je Sveti Otac komentirajući Marijin Magnificat, koji smo slušali u današnjem evanđelju. Sveti je Otac tijekom pontifikata u više navrata govorio o dubokoj teologiji sadržanoj u Marijinu hvalospjevu.
Prijestolja moćnika ovoga svijeta su privremena, ustvrdio je Benedikta XVI. komentirajući hvalospjev Božjoj veličini i poniznosti. Što je zajedničko muškarcima i ženama koje je Crkva priznala svetima? To je duboka njihova svijest o razmjeru između Božje veličine i osobne malenkosti. Nema dakle svetosti bez svijesti o vlastitim ograničenjima, niti može biti pravi kršćanin onaj tko nije kadar biti ponizan. Sveci nikada nisu izgubili iz vidika da se iz susreta poniznosti rodio Isus, Sin Božji i čovječji: poniznosti utjelovljena Boga, koji je postao malen, i poniznosti Marije koja ga je primala u svoje krilo; Stvoriteljeve dakle poniznosti i poniznosti stvorenja. Marija, prva kršćanka upravo nju veliča u hvalospjevu. Veliča duša moja Gospodina, doslovno moja duša Boga čini velikim, Marija priznaje Božju veličinu. To je osnovni vjerski osjećaj. Taj osjećaj daje ljudskom stvorenju sigurnost i usred povijesnih oluja oslobađa ga od straha – kazao je Benedikt XVI. 1. lipnja 2008. godine.
Poput Marije i Papa je često veličao poniznost. Bog u Mariji najviše cijeni poniznost – ustvrdio je Papa. Dok je za ljudski mentalitet, poglavito suvremeni, poniznost odlika gubitnika: Poniznim se smatra onoga tko uzmiče, pobijeđenog, tko ne može ništa reći svijetu. Naprotiv, poniznost je magistralni put, ne samo zato što je velika ljudska vrlina, nego, i u prvome redu, jer predstavlja način Božjega djelovanja – kazao je Papa 2. rujna 2007. godine.
Dvije tisuće godina kušani relativizmi nisu uspjeli nadvladati vječni izazov evanđelja. Griješi čovjek koji u ime vlastite slobode želi biti neovisan o Bogu, to je velika greška koju, kako nas uči povijest, čovjek jako skupo plaća. Gdje nema Boga, čovjek nimalo nije veći; dapače gubi božansko dostojanstvo, s njegova lica nestaje Božjeg sjaja. U konačnici je samo proizvod slijepe evolucije, koji se može rabiti i zlorabiti. A upravo to potvrđuje iskustvo našega doba. Jedino ako je Bog velik i čovjek je velik. Gledajući Mariju moramo shvatiti tu istinu. Ne smijemo se udaljavati od Boga, nego Boga moramo činiti prisutnim – kazao je Benedikt XVI. 15. kolovoza 2005. godine.
Stoga je gubitnik bogatstvo stečeno na štetu slabih, moć koja služi samo onome tko ju ima, a ne općem dobru. Marijin hvalospjev nas uči da je Bog na strani posljednjih. Njegov je plan često sakriven ispod neprovidnog zemljišta ljudskih događanja, gdje nadvladavaju oholi, moćni i bogati. A ipak je određeno da se na koncu otkrije njegova tajna snaga, kako bi se očitovalo tko su pravi Božji odabranici: oni koji ga se boje, vjerni njegovoj riječi; ponizni, ogladnjeli, Izrael, sluga njegov, odnosno zajednica puka Božjega koju, poput Marije, čine siromašni, čisti i jednostavna srca – istaknuo je Papa 15. veljače 2006. godine.
Magnificat je u konačnici najistinitije očitovanje kršćanskoga života i najizvornije čitanje ljudskih događanja: Nakon brojnih stoljeća i tisućljeća ostaje najdublje i najistinitije tumačenje povijesti, dok je povijest porekla sva tumačenja mudraca ovoga svijeta. Hvalospjev, istinsko i duboko teološko čitanje povijesti, koje neprestano moramo učiti od Nje čija je vjera bez mrlja i pukotina – kazao je Benedikt XVI. 1. lipnja 2008. godine.