Marija, Majka i uzor svećenika: o toj je temi 18. prosinca govorio otac Raniero Cantalamessa
u trećoj i posljednjoj adventskoj homiliji pred Svetim Ocem i članovima Rimske kurije
u kapeli „Redemptoris Mater“ u Vatikanu. Otac Cantalamessa je govorio o povlaštenom
odnosu između Marije i svećenikâ, pozvanih radosno živjeti i darivati vjeru u Krista.
Kakvi su odnosi između Marijinog majčinstva i apostolskog svećeništva? Zapitao se
otac Cantalamessa ističući veliku sličnost između Marije i svećenika: Marija je po
Duhu Svetome začela Krista, i nakon toga ga je othranila, nosila u svome krilu i rodila
ga u Betlehemu; svećenik, po Duhu Svetomu, pomazan i posvećen pri ređenju, također
je pozvan ispuniti se Kristom da ga potom objelodani te naviještanjem riječi i dijeljenjem
sakramenata porodi u dušama – ustvrdio je propovjednik. Premda je ta sličnost na
objektivnome, milosnome planu, rekao je da sličnost također postoji na subjektivnoj
razini. Svećenik se „ne smije ograničiti da drugima prenosi Krista, naučenog iz knjiga,
prije nego Krist postane dio njegova tijela i krvi: Osobni se doprinos, zajednički
Mariji i svećeniku, sažima u vjeri. Marija je – piše sveti Augustin – po vjeri začela
i rodila, svećenik također u svome srcu po vjeri nosi Krista i po vjeri ga naviješta
drugima – istaknuo je otac Cantalamessa. Govoreći o Marijinu pouzdanju u Boga,
rekao je kako se Marija našla u apsolutnoj samoći. Komu je mogla reći ono što je znala,
što se zbilo? Jedino se mogla povjeriti Bogu. A Marija, kao i svaka mlada djevojka
u Izraelu, znala je dobro što je pisalo u Mojsijevu zakonu, u 22. poglavlju Ponovljenoga
zakona, to jest da djevojku koja na dan vjenčanja nije djevica, treba izvesti na očev
kućni prag da je kamenuju seljani. Bog od stvorenjâ nikada ne iznuđuje pristanak,
sakrivajući im posljedice – kazao je otac Cantalamessa. To je očevidno u svim velikim
Božjim pozivima kako se vidi iz Šimunova proroštva Mariji da će joj mač probosti dušu.
Evo zašto je Marija za nas radosni uzor. Marija je rekla Bogu Amen – neka mi bude
po riječi tvojoj, cjeloviti amen s punim značenjem koje ta riječ ima u Bibliji, do
te mjere da Isus biva Amen: da Oče, jer se tako tebi svidjelo. Marija je zaista Bogu
rekla cjeloviti 'da', tako da je mogla obuhvatiti volju čitavoga čovječanstva. U tom
trenutku je predstavljala sve nas. Marijina vjera je dakle slobodan čin ljubavi i
poslušnosti, jer Bog želi jedino slobodne čine, premda ih je potaknula Božja milost
– ustvrdio je otac Cantalamessa. Podsjećajući kako II. vatikanski sabor tvrdi da
je veličina Marije u vjeri, rekao je da je ona hodala i rasla u vjeri. Svi dakle trebaju
i mogu nasljedovati Mariju u vjeri, a na poseban način to treba činiti svećenik. Vjernici
odmah primijete vjeruje li neki svećenik, ili pastir, vjeruje li u ono što govori
i slavi. Tko od svećenika prije svega traži Boga, odmah to primijeti; tko od njega
ne traži Boga, lako ga se može zavesti kao što i on može lako prevariti svećenika,
povlađujući mu da je važan, izvrstan, moderan, dok je u stvarnosti mjed koji ječi
i cimbal koji zveči – kazao je otac Cantalamessa. Podsjećajući na dvije kratke
Marijine riječi koje svećenik izogovara tijekom ređenja: „Evo me“ i „Amen“, otac Cantalamessa
je istaknuo kako svećenik uvijek mora na umu imati te riječi. Duhovna obnova katoličkog
svećenika, koju želi Sveti Otac, bit će razmjerna zanosu kojim svatko od nas, svećenici
i biskupi, iznova radosno izgovaraju: 'Evo me!' i 'Da, želim to!', obnavljajući pomazanje
primljeno u ređenju. Isus je došao na svijet govoreći: „Evo, dolazim, da činim, Bože,
tvoju volju!' (Heb., 10,7). Primamo ga, ovoga Božića, s istim riječima: 'Evo, dolazim,
Gospodine Isuse, da vršim tvoju volju“ – zaključio je otac Cantalamessa.