Uz liturgijska čitanja 3. nedjelje Došašća razmišlja vlč. Richard Pavlić

Prateći ton Božje Riječi liturgijskih čitanja u ove nedjelje Došašća možemo lako primijetiti uzlazni tijek i rastuću napetost zbog blizine Iščekivanoga. Tako ove, treće, nedjelje Došašća čitamo odlomak iz Knjige proroka Sefanije čija su proroštva još starija od Jeremijinih i Baruhovih koja smo slušali prošle dvije nedjelje. Za vrijeme Sefanijinog prorokovanja Izraelski je narod bio pritisnut asirskom vlašću i upravo u jednoj takvoj teškoj situaciji za cijeli narod, Sefanija poziva narod na radost. Viče: „Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska!“ (Sef, 3,14).
Razlog ove radosti je Božja prisutnost među narodom ili Božja blizina koja donosi spasenje i oslobođenje. Sefanija nazire oslobođenje naroda od tuđinske vlasti i u tome ne vidi slučajnosti niti splet povijesno-političkih okolnosti, nego u tome prepoznaje Božje djelo i Božju prisutnost. Zato Sefanija dva puta govori narodu: „Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!“ (Sef, 3, 15). „Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj!“ (Sef, 3,17).
Dakle, Božja blizina ili Božja prisutnost donosi promjenu u sudbini izraelskoga naroda. Slično se događa i s čovjekom pojedincem. Božja prisutnost, ili svijest o Božjoj prisutnosti budi promjenu u čovjekovoj nutrini. Ta se promjena različito očituje kod pojedinog čovjeka. Kod nekoga može izazvati radost ili mir, a kod nekoga čak strah i nemir. Razlika je uglavnom u dosadašnjem čovjekovu načinu života i u čovjekovu odnosu prema Bogu. Naime, čovjeku koji se trudi živjeti „po Božju“, Božja blizina donosi radost i mir. Međutim, onomu tko zanemaruje Boga, tko se svojim načinom života i životnim stavovima udaljio od Boga, Božja blizina, pa čak i govor o Bogu, može donijeti strah i nemir.
Nešto slično događa se u Evanđelju. Ivan Krstitelj propovijeda Božju blizinu, blizinu Božjeg pohoda, i poziva na obraćenje, na promjenu života. Ljudima koji ga slušaju nije svejedno. Zato ga pitaju: „Što nam je dakle činiti?“ (Lk, 3,10). Neki se pitaju o samome Ivanu nije li on možda Krist. Dakle, nije im svejedno.
A sam Ivan Krstitelj, kako slušamo u zadnjem retku evanđeoskog odlomka ove nedjelje, slikovito govori o Kristu kao onome koji će „krstiti Duhom Svetim i ognjem“. Govori: „U ruci mu je vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim!“ (Lk, 3,16-17). Ivan upućuje dakle vrlo ozbiljne i opominjujuće riječi onima koji nespremni dočekuju Kristov dolazak.
Evo, zato se mi koji slušamo ovu Božju Riječ želimo spremiti za Gospodinov dolazak i za blagdan njegova rođenja. Nama bi umjesto straha i prijetnje trebale biti upućene ove riječi apostola Pavla koje slušamo u Poslanici Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu“ (Fil, 4,4-7).