Marie Deluil-Martiny je rođena u Marseilleu 28. svibnja 1841. godine. Već u djevojaštvu
izabire životni moto: «Za mene, o moj Bože, Tvoje je srce…»! Odlazi u slavni Ars,
da se ondje posavjetuje sa svetim župnikom Ivanom Vianneyem glede svoga zvanja. Imajući
samo 23 godine, postaje prvom i gorljivom pristalicom pokreta Počasne straže Srca
Isusova. U studenome se, 1868. godine prvoga petka u mjesecu, neopozivo predaje Bogu
i potpisuje svoj čin posvećenja imenom Marija od Isusa, Kćer Srca Isusova. Po savjetu
duhovnika o. Calagea, 27. veljače 1868. godine, bilježi ideju vodilju budućeg Djela. U
mjesecu rujnu 1872. odlazi u Belgiju, da se sastane s kardinalom Dechampsom, koji
rado udjeljuje potporu Djelu zadovoljštine. Nakon prvog susreta s njom, kardinal je
zaključio: «Vidio sam Tereziju Veliku našega stoljeća»! Na svetkovinu Srca Isusova,
20 lipnja 1873. osnovana je Družba Kćeri Srca Isusova u Berchemu i odmah započinje
službom klanjanja. Majka Marija od Isusa 22. lipnja 1878. polaže svoje vječne zavjete
riječima: «Sve sam dala, ostaje mi samo On». Utemeljiteljica otvara 24. lipnja 1879.
godine treći po redu samostan Družbe, u mjestu Servianne kod Marseillea, u domu svoje
obitelji. Upravo će ondje, 27. veljače 1884. godine pasti pogođena metkom od strane
samostanskog vrtlara, anarhista, ispunjenog mržnjom, a ona je umirući rekla «opraštan
mu zbog učinjenog djela». Njezina je žrtva urodila milosnim plodovima za mladu Ustanovu,
koja se, očito zaštićena Providnošću Božjom, proširila različitim Europskim krajevima.
Papa Ivan Pavao II. 22. listopada 1989. godine proglašava Majku Mariju od Isusa blaženom.
Časni ostaci blažene Marije počivaju u grobu u bazilici Presvetog Srca Isusova u Berchemu,
svjedočeći veličinu njezina duha, po sačuvanom tijelu. Kćeri Srca Isusova naziv
je nove Družbe, koju je Marija Deluil-Martiny navijestila, ne znajući da će biti njezinom
utemeljiteljicom. Ovo nije samo naziv, već i poziv, zvanje koje su prihvatile redovnice
izabravši svoju životnu misiju. Istina je, da su sve duše, a osobito svete duše, bile
zaista kćeri Srca Isusova, no tim više ova je Družba izabrani i privilegirani dio
velike Obitelji-Crkve, određen da dade zadovoljštinu zbog rana Njegove djece, učinjenih
Srcu Isusovu. Kćeri Srca Isusova su klanjateljice svete Euharistije, izložene svakodnevno
u njihovim kapelama, gdje se one sjedinjuju u molitvi klanjanja dostojnom Presvetom
Trojstvu. Majka Marija od Isusa je prihvatila želje Presvetog Srca, izražene u
Paray-le-Moniealu, i učinila ih djelom Pravila svoje Ustanove. To je ujedno Pravilo
svetog Ignacija Loyolskog, prilagođeno potrebama zatvorenog, kontemplativnog života.
Kćeri će Srca Isusova pokušati učiniti što savršenijom poslušnost, karakterističnu
za ovu Družbu, dopuštajući da ih vodi Providnost preko njihovih poglavarica, da bi
tim odricanjem od vlastite volje i svoga suda bila učinjena posebna žrtva, na slavu
Božju, u jednom plamenu ljubavi. Njihov ih poziv također usmjeruje na što uže sjedinjenje
s otkupiteljskom žrtvom, dovršenom na Kalvariji ovjekovječenom na svetoj Misi. Kćeri
Srca Isusova sedam puta dnevno izgovaraju sedam posljednjih riječi našeg Gospodina,
izrečene na križu, u molitvu prikazanja Predragocjene Krvi i Vode, koje je potekla
iz rane Božanskog Srca, a sve s ciljem da isprose svijetu božansko milosrđe. Po žrtvi
i prikazanju Krvi Kristove, ostvarujemo riječ svetoga Petra, upućenu svom kršćanskom
narodu, kad je poručio svima, ne samo svećenicima kao pojedincima: «Vi ste kraljevski
rod svećenika»(1 Pet 2,9). Svi smo pozvani da budemo sveto, otajstveno svećenstvo,
koje odgaja dušu, koje živi da prizove Božji blagoslov za zaređene svećenike Crkve,
Božje službenike. Poput Blažene Djevice Marije, u posljednjim godinama njezina
života, sestre prikazuju svoje molitve i žrtve za Crkvu i njezine svećenike. Za kćeri
Srca Isusova, prikazanje sebe, uz euharistijsko prikazanje Gospodina Isusa, živi se
iz dana u dan, u tišini i sabranosti samostana. Središte svakoga dana je svete misna
Žrtva. Njegujući jedinstvo s cijelom Crkvom, sestre mole sav liturgijski oficij, časoslov.
Tijekom dana, one se izmjenjuju pred podnožjem izlo0ženog Presveto Oltarskog Sakramenta.
Između molitava, sestre rade različite kućanske poslove: šiju svećeničku odjeću, oltarnike,
te ostalo, u skladu s potrebama i mogućnostima pojedinih samostana. Savršenstvo
svakoga pravila je ljubav. Po darivanju nas samih Gospodinu i bližnjima, mi postajemo
istinski svjedoci Kristovi. Po uzoru na Njega samoga, redovnice čine iz ljubavi posvetu
života drugima. Tako sjedinjenje u Presvetom Srcu Isusovom, vezom bratske ljubavi,
žele se potpuno posvetiti u jedinstvu srca i duše, službi Božjoj. U svojoj molitvi
sestre nose čitav svijet, prikazujući ga Bogu. Sve se živi i prikazuje iz ljubavi
prema Gospodinu i na Njegovu slavi i spasenje svijeta, baš sve, uključujući i vrijeme
rekreacije, odmora, molitve i rada. Kćeri Srca Isusova trenutno žive u sedam samostana:
u Belgiji, Italiji, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj i Hrvatskoj. Kćeri Srca Isusova
u Hrvatsku dolaze 30. siječnja 2007. godine u Lasinju. Kardinal Josip Bozanić blagoslovio
je samostan i Crkvu 15. lipnja 2007. godine.