Uz liturgijska čitanja 2. nedjelje došašća razmišlja Richard Pavlić

Liturgijska čitanja ove druge nedjelje Došašća potpuno su u skladu s onima od prošle nedjelje. Sjetimo se, prošle smo nedjelje u prvom čitanju slušali odlomak iz Knjige proroka Jeremije koji govori o pravdi i spasenju što se imaju ispuniti u budućnosti.
Ove, druge, nedjelje Došašća slušamo odlomak iz Knjige proroka Baruha za kojega predaja drži da je za vrijeme babilonskoga sužanjstva bio tajnik proroka Jeremije. Vidimo da mu je i stil sličan Jeremijinom. I kod Baruha dominiraju riječi „pravda“ i „pravednost“, a često se spominje i „Slava Božja“. Kao Jeremija, tako i prorok Baruh govori o događaju koji se imaju dogoditi u budućnosti. Sjedne je strane to utjeha narodu jer se radi o obećanju ispunjenja pravde i spasenja, a s druge strane su riječi proroka Baruha poziv na pripravu za taj veliki događaj.
To što se ima dogoditi u budućnosti, o čemu govore i Jeremija i Baruh, Božje je djelo. Ono nadilazi ljudske moći. Ali Bog svejedno traži sudjelovanje naroda u tom djelu, da se narod aktivno pripremi za taj događaj koji se ima dogoditi. U tom smislu su ova starozavjetna čitanja povezana s Evanđeljem. Očita povezanost vidi se u ovim riječima što ih je Luka zapisao u Evanđelju kada govori o Ivanu Krstitelju: „On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: 'Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje'“ (Lk, 3,4-6).
Vidimo da se Luka kod ovih riječi poziva na proroka Izaiju, jer ih tamo i nalazimo (usp. Iz, 40,3-5), međutim, ove nedjelje čujemo gotovo identične riječi u Knjizi proroka Baruha: „I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi; jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateć' ga milosrđem svojim i pravednošću“ (Bar, 5,7-9).
Vidimo dakle da na više mjesta Riječ Božja poziva ne samo čovjeka, nego i cijelu prirodu na suradnju u Božjem djelu spasenja. Sveti Pavao to lijepo sažima ovim riječima: „Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih!“ (Rim, 8,19). Eto opet poziva nama da živimo u skladu i s prirodom i s ovim vremenom Došašća, da budemo „čisti i besprijekorni za Dan Kristov“, kako opet kaže Pavao, „i puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju!“ (Fil, 1,10-11).