2009-11-30 17:38:58

Prva večernja za prvu nedjelju Došašća


Došašće kao vrijeme prisutnosti i iščekivanja Vječnoga, te zbog toga vrijeme radosti koju ne može izbrisati nikakva patnja – tim je riječima Sveti Otac predstavio vjernicima početak liturgijskoga razdoblja priprave za Božić, slaveći u subotu, 28. studenog, u Vatikanskoj bazilici, prvu Večernju Prve nedjelje Došašća.
Bog nas nije ostavio same – kazao je Papa – ne možemo Ga vidjeti ni dotaknuti, ali On dolazi pohoditi nas na više načina. Ulazi u moj život, želi mi se obratiti. Svi smo doživjeli, u svakodnevnome životu, da imamo malo vremena za Gospodina, a isto tako i za sebe. Završava tako da smo potpuno zaokupljeni aktivnostima – primijetio je Sveti Otac. Nije li možda istina da nas često rad posjeduje, da društvo, sa svojim višestrukim interesima, monopolizira našu pozornost? Nije li možda istina da puno vremena posvećujemo zabavi i raznim vrstama razonode? Ponekad smo „preplavljeni“ stvarima – primijetio je Papa te naglasio kako nas Došašće, to snažno liturgijsko vrijeme koje upravo započinje, poziva da se zaustavimo u tišini kako bismo osjetili prisutnost. Poziv je to na shvaćanje kako su pojedini događaji u danu znakovi koje nam Bog upućuje.
Došašće poziva i potiče na razmatranje prisutnoga Gospodina, – rekao je nadalje Sveti Otac - ali je i vrijeme iščekivanja, te stoga nade koja nas ohrabruje da shvatimo smisao vremena i povijesti kao povoljne prigode za naše spasenje. Nada označava hod čovječanstva, ali za kršćane, nju pokreće sigurnost da je Gospodin prisutan u prolasku našega života, prati nas i jednoga će dana obrisati i naše suze. Jednoga dana, ne tako dalekoga, sve će se ispuniti u Božjemu Kraljevstvu, u Kraljevstvu pravednosti i mira. Međutim, ima puno načina iščekivanja: samo kada to vrijeme ima smisao, i kada u svakom trenutku osjećamo nešto posebno i vrijedno – napomenuo je Sveti Otac – radost iščekivanja čini sadašnjost dragocjenijom.
Stoga je Papa pozvao na snažno življenje sadašnjosti u kojoj već dolaze do nas Gospodinovi darovi. Na taj način kršćansko Došašće postaje prigoda za ponovno oživljavanje u nama osjećaja za pravo iščekivanje, vraćajući se u srce naše vjere, a to je otajstvo Krista, rođenoga u siromaštvu u Betlehemu. Prisutan među nama, On nam govori na više načina: u Svetome pismu, u liturgijskoj godini, u svecima, u događajima iz svakodnevnoga života, u svemu stvorenome (…). Mi pak, sa svoje strane, možemo Mu se obratiti, donoseći mu patnje i pitanja koja nas muče. I to sigurni da nas uvijek sluša. A ako je Isus prisutan, više ne postoji nikakvo vrijeme koje nema smisla i koje je prazno. Ako je On prisutan, možemo se i dalje nadati, pa i onda kada nam drugi ne mogu osigurati nikakvu potporu, i kada sadašnjost postane teška. Došašće je vrijeme prisutnosti i iščekivanja vječnoga, zbog toga je ono vrijeme unutarnje radosti koju nikakva patnja ne može izbrisati, i koja nam pomaže ići naprijed s pouzdanjem, očiju uprtih prema uzoru te duboke radosti, a to je Djevica Marija – rekao je na koncu Sveti Otac.







All the contents on this site are copyrighted ©.