Milanski skup 'Ljudsko dostojanstvo u rađanju i umiranju'

U Milanu je, na poticaj Udruge talijanskih katoličkih liječnika, u subotu, 28. studenog, održan skup na temu „Ljudsko dostojanstvo u rađanju i umiranju“. Rađanje i umiranje dva su odlučujuća trenutka u životu, a predmet su brojnih pitanja. Kako je u poruci sudionicima skupa napisao kardinal Carlo Maria Martini, znanost je, sa svojim čudesnim zalaganjem, zamrsila probleme. Rađanje i umiranje, dvije su granice – kako ih je nazvao nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu – koje ne mogu biti svedene na mehanizam medicinskoga istraživanja, psiholoških ili socioloških analiza, i samo neposredna mišljenja čovjeka i svijeta. Na tim je dvjema granicama potrebno ići dalje, prema vječnome, na koje one upućuju. S jedne strane valja priznati da će uistinu trebati proučiti do kuda je legitimno, i koje putove treba odrediti kako bi se radilo na materijalnosti koju ima čovjek. Ali, s druge strane, potrebno je da liječnik, znanstvenik i stručnjak nastave također slušati ono što je uvijek, kroz stoljeća, govorila velika filozofija, i velika teologija, iako se koristi potpuno drugačiji način izražavanja, drugačija racionalna dosljednost. Zbog toga se i javlja problem pitanjâ koja moralist mora postaviti, i koja postavlja teolog, kao i granice koje velike religije, ne samo katolička, postavljaju jednostavnome djelovanju na prvoj razini – napomenuo je nadbiskup Ravasi.
Neonatolozi, liječnici i moralisti raspravljali su, dakle, o zahvatima koji su izvan osobe, a koji se kreću između dobrih navika u svrhu prava na život, i liječenja u poštovanju dostojanstva osobe sve do granice terapijske upornosti. Etičke se dvojbe postavljaju pred osobu koja ne može donijeti svjesne odluke. A to su – kako je u svojem izlaganju rekao filozof Massimo Cacciari – etičke dvojbe koje nijedan zakon neće nikada moći riješiti.