Dobio sam dojam o novom proljeću za nizozemsku crkvu – rekao je biskup Mauro Piacenza,
tajnik Kongregacije za kler, govoreći o susretu sa stotinjak sjemeništaraca iz četiri
nizozemska sjemeništa, koji je prigodom Svećeničke godine održan u Amsterdamu na poziv
biskupa i sjemenišnih ravnatelja. Na susretu je sudjelovao nadbiskup Urtechta, nizozemski
primat Willen Eijk, te nadbiskup Haarlema-Amsterdama Joseph Maria Punt, koji je organizirao
susret. Govoreći o stanju svećeničkih zvanja u Nizozemskoj u razgovoru za našu
radio postaju, biskup je rekao kako mu se stanje čini jako dobrim. Na skupu je sudjelovalo
malo više od stotinu sjemeništaraca, a to je jako utješan broj uzimajući u obzir mali
broj biskupija u Nizozemskoj i sadašnji kulturni kontekst. Utješan je osobito zbog
kvalitete i živosti zvanja. Govorio sam bez posrednika o nauku o svećeništvu, upozoravajući
na njegov kristološki i ekleziološki vidik, a iznenadilo me zanimanje i izuzetno poštovanje
što nisam mogao zamisliti, a u raspravama nakon izlaganja i iz bitnih pitanja osjetio
sam zanimanje za važne i bitne stvari, veliku dobru volju i vjerski duh i rekao bih,
realizam sjemeništaraca – istaknuo je biskup Piacenza. Na upit o misionarskome
duhu nizozemskih sjemeništaraca, kazao je kako je jasno da svećenik mora imati misionarsko
srce, jer inače ne bi ni bio svećenik. Premda se njih odgoja za potrebe lokalne Crkve,
ako se poštuju tradicija i misionarska osjetljivost Crkve u Nizozemskoj, oni će zacijelo
osjetiti zanos za vanjskim misijama. A na upit o podrijetlu zvanja, rekao je kako
su glavne župe, crkveni pokreti i molitvene zajednice. A uvijek ima iznenađenja, ima
mladih koji dolaze iz negativnih iskustava u odnosu na vjeru, iz skupina koje su protiv
Crkve, a nakon susreta s nekom osobom ili posebnom životnom situacijom otvore im se
oči i odaberu svećeničko zvanje – primijetio je biskup Piacenza. Na upit o budućnosti
Crkve u Nizozemskoj, rekao je kako je osjetio istovjetnost nakana odgojitelja i profesora;
osobno sam s njima razgovarao i uvjerio se da su puni dobre volje. Primijetio sam
njihovu sposobnost – zaista lijepu – kritičkog osvrta na prošlost, poniznoga priznavanja
učinjenih pogrešaka, a to je osnovno da se može u vjernosti programirati budućnost.
Uvjeren sam da se teren može izravnati, važno je ponizno priznati grješke, jer ako
od 80 sjemeništaraca ostane samo pet, ne mogu se pravdati da su takva vremena, ni
Apostoli nisu imali lakša vremena. Treba dakle stvoriti misionarski zanos, koji nastaje
zaljubljujući se u Gospodina Isusa Krista, osobno doživljavajući njegovu ljubav –
zaključio je biskup Piacenza.