Susret s umjetnicima

Vaš genij svjedoči svijetu nadu i odraz Beskonačnoga - ustvrdio je Benedikt XVI. na prijepodnevnom susretu s predstavnicima umjetnika iz cijeloga svijeta, održanome u Sikstinskoj kapeli. Budite i vi sa svojom umjetnošću navjestitelji i svjedoci nade za čovječanstvo – potaknuo je Papa umjetnike završavajući svoj susret s njima. Susret je održan povodom 10. obljetnice Pisma umjetnicima Ivana Pavla II. i 45. obljetnice povijesnoga susreta s umjetnicima pape Pavla VI. Umjetnost očituje ljepotu koja iz mrtvila budi čovjeka i vodi ga da se izdigne iznad granica čistoga estetizma, otvara srce nadi, gura ga prema nečemu višem, prema transcendentalnoj ljepoti sve do razmišljanja obrisa lica Božjega. Tim je riječima Sveti otac želio potvrditi prijateljstvo između Crkve i umjetnosti.
Govoreći o freskama Skistinske kapele, u kojoj se održavao susret s umjetnicima, Papa je rekao kako je ljepota dodirno područje između vjere i umjetnosti. Sikstinska kapela pred naše oči stavlja također i opasnost od konačnog čovječjeg posrtanja, prijetnje koja se natkriljuje nad čovječanstvom kada se prepusti zavesti od snaga zla. Ona je također snažan proročki krik protiv zla, protiv svakoga oblika neprave. Dramatična ljepota Michelangelovih freski, s njihovim bojama i oblicima, postaje dakle navještaj nade, snažan poziv da se pogled uzdigne prema posljednjem obzoru – kazao je Sveti Otac.
Papa se u svome govoru često osvrnuo na riječi pape Pavla VI. izgovorene 7. svibnja prije 45 godina, naročito na umješnost umjetnika da očituju svijet duha, nevidljivog, što je istaknuo i nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu, pozdravljajući Svetoga Oca. Papa je u govoru također često spominjao riječi Ivana Pavla II. sadržane u Pismu umjetnicima 1999. godine, iz kojeg je talijanski glumac Sergio Castellito čitao nekoliko ulomaka: Nitko bolje od vas, umjetnici, umni graditelji ljepote, ne može dokučiti nešto od samilosti kojom je u zoru stvaranja Bog pogledao na djelo svojih ruku... Vama je poznato da Crkva oduvijek cijeni umjetnost kao takvu, kada je istinska veoma je srodna sa svijetom vjere – pročitao je Castellito iz pisma umjetnicima.
U sadašnjem trenutku, nažalost obilježenom osim negativnih pojava na socijalnoj i gospodarskoj razini i bezumnim iskorištavanjem prirodnih bogatstva, što može vratiti zanos i povjerenje, što može ohrabriti ljudski duh da sanja život dostojan svoga poziva ako ne ljepota? – zapitao se Sveti Otac. Osnovana uloga ljepote, što je također istaknuo i Platon, jest spasonosan „potres“ koji čini da čovjek iziđe iz sebe, izbavlja ga iz očaja, iz uljuljanosti svakodnevice, muči ga i ranjava poput koplja, ali upravo ga tako „budi“ ponovno mu otvarajući oči srca i duha, dajući mu krila, gurajući ga prema visinama. Ipak – pojasnio je Papa – traženje ljepote o kojoj govorim nije nikakav bijeg u iracionalno ili u čisti estetizam, niti je iluzorna, površna i zasljepljujuća sve do ošamućenosti ljepota, koja umjesto oslobađanja zarobljava duh. Takva je ljepota zavodljiva i licemjerna, budi požudu, volju za vlašću, ugnjetavanjem drugoga, a brzo se preobražava u svoju suprotnost, poprimajući izraze besramnosti, prijestupa ili izazova koji je samom sebi cilj. Istinska ljepota naprotiv nostalgiji otvara ljudsko srce, iskonskoj želji da upozna, ljubi i ide prema Drugome, prema Uzvišenome. Istinska ljepota može postati put prema Transcendentnome, prema najvišem misteriju, prema Bogu – istaknuo je Benedikt XVI.
Umjetnost, u svim svojim očitovanjima, u trenutku sučeljavanja s velikim životnim pitanjima, s temeljnim temama iz kojih proizlazi smisao života, može poprimiti vjersko obilježje i postati put dubokoga nutarnjeg razmišljanja i duhovnosti. Nakon spominjanja svetoga Augustina, Dostojevskog i Hansa Ursa von Balthasara i njihova shvaćanje ljepote, Papa je susret s umjetnicima nazvao „srdačnim, prijateljskim i strastvenim pozivom“: I vi budite, sa svojom umjetnošću, navjestitelji i svjedoci nade za čovječanstvo. A ne bojte se sučeljavati s prvim i posljednjim izvorom ljepote, dijalogizirati s vjernicima, s onim tko se poput vas osjeća hodočasnikom u svijetu i povijesti prema beskonačnoj ljepoti. Vjera ne oduzima ništa vašem geniju, vašoj umjetnosti, dapače uzdiže ih i hrani, hrabri da prijeđu prag i da s ganutim i zavedenim očima promatraju posljednju i konačnu ljepotu, sunce bez zalaska koje osvjetljava i sadašnjost čini lijepom – zaključio je Benedikt XVI.