Reforma prava veta

Nadbiskup Celestino Migliore, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, govorio je 13. studenog na 64. zasjedanju Opće skupštine Organizacije ujedinjenih naroda o pitanju prava na veto u Vijeću sigurnosti. Prema nadbiskupovu mišljenju, potrebno je reformirati pravo na sprečavanje većine u donošenju odluke, koje ima svaki od pet stalnih članova, odnosno Sjedinjene Države, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Kina. U ovome dijelu međuvladinih pregovora, ukidanje prava na veto čini se manje praktičnim – primijetio je nadbiskup. Međutim, njegova je reforma prikladnija i realnija. Iskustvo pokazuje da postoje valjani razlozi za reformu prava na veto, s ciljem ograničavanja njegove primjene. U brojnim je slučajevima njegova primjena usporila, i čak onemogućila rješenje ključnih pitanja za mir i međunarodnu sigurnost, te dopustila kršenje slobode i ljudskoga dostojanstva – upozorio je nadbiskup.
Prečesto, upravo neinterveniranje izaziva stvarnu štetu – naglasio je nadalje nadbiskup te dodao kako je stoga reforma prava na veto toliko potrebnija u vremenu u kojemu je multilateralna suglasnost i dalje u opasnosti, i još je uvijek podređena odlukama nekolicine. U tom kontekstu Sveta Stolica priznaje važnost mišljenja koje su izrazila druga izaslanstva, prema kojemu bi se stalni članovi Vijeća sigurnosti trebali obvezati da neće stavljati veto u situacijama u kojima je riječ o genocidu, zločinima protiv čovječnosti, ratnim zločinima i teškim kršenjima međunarodnoga humanitarnog prava – naglasio je nadbiskup.
Stalni bi članovi trebali pokazati veliku odgovornost i transparentnost u primjeni prava na veto. Prije glasovanja – primijetio je nadbiskup Migliore – transparentnost i politička prilagodljivost već bi trebale biti dio sastavljanja neke rezolucije, kako bi se zajamčilo da države članice neće postaviti veto prije nego ona bude razmotrena. Znajući da će jedan stalni član dati protivan glas, neki prijedlozi nisu nikada dani na glasovanje Vijeću sigurnosti – primijetio je nadbiskup. Otvoreniji dijalog i suradnja među stalnim članovima, kao i drugim članovima Vijeća sigurnosti, odlučujući su radi izbjegavanja drugih prepreka u prihvaćanju neke rezolucije. Odluka o proširenju, ograničavanju ili ukidanju veta odnosi se na države članice, i ovisit će o najvećoj mogućoj suglasnosti vezanoj uz jednu od tih mogućnosti – napomenuo je nadbiskup Migliore te primijetio kako bi odluka o reformi prava na veto poduprla transparentnost, jednakost i pravednost, u razmišljanju o vrednotama demokracije i uzajamnoga povjerenja u radu Vijeća sigurnosti.