Dugim aplauzom u sinodskoj dvorani Sinodski su oci prije podne pozdravili predstavljanje
finalne poruke Druge posebne sinode za Afriku, na kojoj se od 4. listopada raspravlja
o pomirenju, pravednosti i miru. U nazočnosti Svetoga Oca, na 18. općem zasjedanju
Biskupske sinode poruka je pročitana na engleskome, portugalskom, francuskom i talijanskom
jeziku. Naslovom 'Afriko, ustani i hodi!' sinodski oci žele poručiti da nema vremena
za gubljenje, Afrika se mora mijenjati i ne smije očajavati. Poruka je podijeljena
u pet dijelova, osim uvoda i zaključka. Pozivaju se svećenici da budu vjerni celibatu,
čistoći i duhu siromaštva; vjernici laici, „Božji ambasadori“ da omoguće kršćanskoj
vjeri protkati sve dimenzije njihova života, jer neznanje nikoga ne opravdava. U tome
smislu, poruka preporučuje trajnu formaciju laika i ustanovljivanje katoličkih sveučilišta. Poruka
se obraća i svijetu politike: Africi su potrebni sveti političari, koji se bore protiv
korupcije i rade za opće dobro. Oni koji nisu poučeni u vjeri, neka se obrate ili
neka napuste javnu pozornicu da ne štete narodu i vjerodostojnosti Katoličke crkve.
Poruka poziva katoličke obitelji da se čuvaju od takozvanih „modernih“ ideologija,
a potiče vlade da podupru obitelji u borbi protiv siromaštva, jer ako država uništava
obitelj, postupa protiv vlastitih interesa. Sinodski se oci potom obraćaju katoličkim
ženama i muškarcima: žene nazivaju „kralježnicom“ mjesne Crkve; za njih žele veću
promidžbu na socijalnoj razini, a pozivaju ih da „ne postanu taoci „otrovnih“ stranih
ideologija o rodu i spolnosti. Poruka istovremeno poziva muškarce da budu odgovorni
muževi i očevi, da štite život od začeća i da odgajaju djecu. Poruka se na koncu obraća
mladima i djeci, sadašnjosti i budućnosti Afrike, gdje je 60% stanovništva mlađe od
25 godina. Za jedne i druge preporučuje pozoran pastoral koji će ih zaštiti od sekta
i nasilja. Sinodski se oci u poruci također obraćaju međunarodnoj zajednici da
s poštovanjem i dostojanstveno postupa s Afrikom, promijeni način ekonomske igre i
afričkoga vanjskog duga, zaustavi iskorištavanje Afrike po multinacionalnim kompanijama
koje uništavaju afrička prirodna bogatstva, da pod izlikom pomoći ne skriva štetne
namjere za Afrikance. Sinodski oci govore i o sidi tvrdeći da je Crkva na prvome mjestu
u borbi protiv virusa Hiv-a i u njezi oboljelih. U suglasju s Benediktom XVI. kojeg
nazivaju „istinskim prijateljem Afrike i Afrikanca, tvrde da se problem neće riješiti
dijeljenjem prezervativa, a ističu učinkovitost čistoće i bračne vjernosti. Dokument
ističe važnost dijaloga s tradicionalnim religijama, u ekumenskom i međureligijskome
okviru, napose s muslimanima: dijalog je moguć – stoji u poruci – ali je važno odbaciti
fanatizam, jamčiti uzajamno poštovanje i isticati da je vjerska sloboda temeljno pravo
čovjeka koja uključuje slobodu dijeljenja i predlaganja, ali i ne nametanja, vlastite
vjere. Između ostalih tema, poruka ističe važnost sakramenta pomirbe i biskupijskih
programa za pomirbu, odbacivanje prakse osvete, jačanje veza s antičkim Crkvama u
Etiopiji i Egiptu te između Afrike i dugih kontinenata, zahvalu misionarima, potrebu
potpore seliocima i izbjeglicama u svijetu, jer je prihvat obveza. Poruka na koncu
potiče na potporu Simpoziju Biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara (SECAM),
koji je navršio 40 godina, te da se umnože napori u društvenim komunikacijama Crkve.
U Africi je prije petnaest godina bilo samo petnaest katoličkih radio postaja, sada
ih ima 163, podatak nije za podcjenjivanje u svijetu punom suprotnosti i teških kriza,
u kojem se o Africi govori jedino u negativnome smislu. Komentirajući sinodsku
poruku u razgovoru za našu radio postaju, nadbiskup Abuje u Nigeriji Olorunfemi Onaiyekan,
predsjednik povjerenstva za sastavljanje poruke, rekao je kako je središnja točka
poruke da se više ne može podnositi da u Africi ostane ovakvo stanje. Sva ta priča
o siromaštvu, bolestima i ratovima mora prestati. Uvjeren sam da je moguća promjena.
Ali u tome moramo svi sudjelovati, počevši od nas samih, od Crkve, od toga kako upravljamo
svojim biskupijama. Osim toga, odgovorni su i politički vođe u našim državama: ne
može se stalno govoriti da smo trpjeli ropstvo, da smo podnosili kolonijalizam. To
je bilo prije pedeset godina, a u pedeset godina se moglo promijeniti stanje. Brojne
su države iskusile jednopartijsku diktaturu, govorilo se da je to afrički način upravljanja
državom. Konačno smo shvatili da takvo upravljanje ne funkcionira, a to znači da moramo
prihvatiti sustav višestranačke demokracije. U nekim državama je od takve demokracije
ostalo samo ime. Ako nema iskrene demokracije, onda nema ni promjene. Jedino nakon
uvođenja demokracije, možemo govoriti o izvanjskome miješanju u Africi – ustvrdio
je nadbiskup Onaiyekan. Na upit o radu Sinode, rekao je kako se puno radilo te
da vjeruje da je učinjen jako dobar posao, a dodao je kako je novost ove Sinode istaknuta
važnost međureligijskoga dijaloga, naročito s islamom. Bili smo jako odlučni, naročito
u odnosu na države gdje se ne poštuje vjerska sloboda. Ustvrdili smo da je to nepravda
i da se stanje mora promijeniti. Djela će pokazati jesu li prihvatili našu poruku
– zaključio je nadbiskup Onaiyekan.