Papa na grobovima svojih prethodnika

Na Dušni dan kada se u cijelome svijetu čitava Crkva sjeća pokojnih vjernika, Sveti je Otac prema već ustaljenoj tradiciji sinoć sišao u Vatikanske katakombe u bazilici svetoga Petra i za svoje prethodnike molio na njihovim grobovima. Duboku i svečanu molitvu za pokoj duša onih koji su prije njega bili vrhovni pastiri opće Crkve izrekao je Benedikt XVI. u vatikanskim špiljama gdje počivaju njegovi prethodnici.. U ovim vatikanskim špiljama povjeravamo Očevu milosrđu sve čiji je grob ovdje i koji očekuju uskrsnuće tijela, naročito papu Ivana Pavla II. i druge vrhovne svećenike koji su obavljali službu pastira opće Crkve, da budu sudionici vječne nebeske liturgije – rekao je Sveti Otac.
Tijekom obreda pročitan je ulomak iz Pavlove poslanice Filipljanima u kojem nas Apostol naroda potiče na iščekivanje dolaska Spasitelja koji će preobraziti naše bijedno smrtno tijelo da nas ujedini u svojoj slavi. Papa se također spomenuo svih rođaka, prijatelja i pokojnih dobročinitelja. U molitvi vjernika molilo se za sve koji su žrtve bilo kakvoga oblika nasilja, da njihova žrtva požuri doba bratstva i mira.
Zašto molimo za svoje pokojne, što oni imaju sa živima? Što se shvaća za „dušu pokojnika“? To su neki od upita na koje odgovara nedavno objavljenja knjiga, naslovljena „Misli tijekom sprovoda“, svećenika Pijerluigija Plate, duhovnog vođe u bogosloviji vojnoga ordinarijata u Italiji.
Trebamo moliti za svoje pokojne jer je to čin ljubavi – kazao je vlč. Plata u razgovoru za našu radio postaju. A istina je da ovdje na zemlji možemo pomoći svojim pokojnima više nego kada su bili s nama, jer molitva, spomen u molitvi, postizanje djelomičnoga ili potpunog oprosta, slavljenje mise zadušnice veliki su čin ljubavi prema njima. Nije uzaludna molitva za preminule jer ne znam kakav je bio pokojnikov nutarnji odnos s Bogom, stoga ne mogu znati je li isključen iz božanskoga dioništva, odnosno je li sam odabrao Pakao, je li u Čistilištu ili je već u nebeskoj slavi. Evo zašto je potrebna molitva: ja uvijek moram misliti da je pokojnik odabrao Boga – istaknuo je vlč. Plata.
Na primjedbu kako se tijekom sprovoda spontano javlja pitanje: mogao sam više učiniti za njega, ali sada je prekasno? Te na upit je li zaista prekasno?, odgovorio je kako nikada nije prekasno, jer zahvaljujući zajedništvu svetih – kako je Sveti Otac rekao u nagovoru prije molitve 'Anđeo Gospodnji“ – mi možemo još nešto učiniti za pokojne. Naravno, moramo se pokajati što je ujedno i opomena za nas da činimo više za svoje bližnje, za one koji s nama žive, koji s nama dijele naše osjećaje, križeve i patnje. Unatoč preuranjenom gubitku drage osobe, mi joj dakle još možemo biti od velike pomoći – zaključio je vlč. Plata.