Katoličko-luteranska izjava o opravdanju

U Augsburgu je 31. listopada obilježena deseta obljetnica zajedničke Izjave o opravdanju Katoličke crkve i Svjetskoga saveza luterana. Govoreći o važnosti nauka o opravdanju u razgovoru za našu radio postaju don Angelo Maffeis, savjetnik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana i član Međunarodnoga povjerenstva za katoličko-luteranski dijalog, rekao je da se bit tog nauka nalazi u svetome Pavlu, koji se kada govori o kršćanskome spasenju služi pojmom pravde da istakne kako, unatoč grijehu, Bog spašava čovječanstvo, opravdava ga. Prihvaćanje dakle toga Božjega dara po vjeri omogućuje pristup pravednosti. Upravo je u tumačenju Pavlova naučavanja u XVI. stoljeću došlo do dubokoga razmimoilaženje koje je završilo uzajamnim izopćenjima. Nesuglasica se u biti odnosila na shvaćanje Božjega djelovanja: ostaje li osoba i dalje grješna ili je, kao što je tvrdio katolički nauk, takva osoba bitno obnovljena, milost je dakle preobražava i čini novim stvorenjem – pojasnio je vlč. Maffeis.
Govoreći pak o glavnim točkama zajedničke Izjave, koja je prije deset godina potpisana u Augsburgu, rekao je kako je u konačnici temeljna točka vraćanje na čitanje svetoga Pavla, njegova naučavanja o kršćanskome spasenju i opravdanju. Zanimljiva je struktura dokumenta, potpisanog prije deset godina, jer je u osnovici zajedničko vjerovanje koje priznaje spasenje kao nezasluženi dar, posvema ovisan o božanskoj inicijativi kao i istovremenu plodonosnu stvarnost u ljudskome životu koja obnavlja stvorenje i zahtijeva vjernost primljenu daru. Ono što se u XVI. stoljeću na neki način smatralo alternativnim, moglo se smatrati komplementarnim, kao vidike koje ne treba po svaku cijenu smatrati alternativnim. Dokument dakle ima trokutnu shemu. Na vrhu je zajednička potvrda vjere, a na kutovima osnovice su katolička i luteranska tvrdnja: taj ustroj uspijeva zadržati zajedničko vjerovanje i istovremenu mogućnost teološkog nazivlja s različitim vidicima koji održavaju dvije tradicije – ustvrdio je vlč. Maffeis.
Na upit može li se tvrditi da je otklonjen izvor podjele između katolika i luterana, rekao je kako se to može reći iz dva razloga: prvo jer je riječ o kršćanskome naviještanju spasenja, iako možda današnjem osrednjem kršćaninu nazivlje o opravdanju ne govori puno. Stvarnost o kojoj se govori jest kršćansko spasenje, dakle o temelju same vjere. Osim toga, veoma je važno i zbog simbolične vrijednosti koju je imao u početku Reforme, jer se u luteranskoj tradiciji to smatra člankom (dogmom) vjere na kojem Crkva „stoji ili pada“. Upravo je oko toga postignut dogovor – zaključio je vlč. Angelo Maffes.